nedjelja, 1. prosinca 2019.

Slavica Sarkotić | Jednoga jutra



Jednoga jutra probudit ću se
A snijeg će se ljeskati na granama
Milijunima malih sunaca
Ustat ću lagana
I popraviti sve što me muči cijeli zivot
Sve one likove iz knjiga
Zbog kojih nisam mogla spavati
Uzet ću za ruku Djevojčicu sa zigicama
I odvesti je u najtopliji dio kuhinje
Pored kamina gdje plamsa vatra
I plešu Domaći Ivane Brlić Mazuranić
Reći ću nijemom sluzi Gerasimu
Da ne smije utopiti malenu Mumu
I oduzet ću noz onom gadu
Prije nego odreze njušku vjernoj Buri
Donijet ću lijekove u velegradsko podzemlje
I Malom princu osigurati njegovu ruzu
Dovest ću Čiča Toma s daleke juznjačke plantaze
I nikada nitko na njega neće smjeti podići bič
Maloj Cosetti kupit ću hrpu lutaka
I zabraniti da ikada više i jedan Gavroche
Pogine na barikadama
I onoga gazdu koji je štenad potrpao u vreću
Na koljenima ću moliti da to ne čini
Jer meni ta pjesma od djetinjstva dolazi noću
Pa se budim u suzama
Jednog jutra
Probudit ću se dovoljno snazna
Da sve te nepravde ispravim
To jutro će biti bijelo i nevino
Kao tek rodjeno dijete ili mladi Mjesec
Tog jutra stiskat ću u svojoj ruci
Promrzlu ručicu Djevojčice sa zigicama
Tog jutra kad se probudim
Ili kad zauvijek usnem
I utopim sav bol ovog svijeta
U bjelini

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.