srijeda, 11. prosinca 2019.

Oleg Antonić | Grabimo li sitom vodu?




- Poezija mora sjati. -
prozborismo kad nam duša
u jeziku žubor sluša,
svikla pjesmom darivati.

Prhne gdje smo leptirica.
Osmudjelo bijelo ruho,
pod rilom se sluti suho.
Ne vidjesmo svoga lica.

Bi li šaptom, kako može,
bol iznijela, ma u gluho?
Je li htjela, - O, moj Bože! -,

sletjeti mimo bijede slušanja koje kaplje?

*

Poezija mora sjati?
Što je subjekt ovaj časni,
kada nije šapat lasni;
srcu otac; svijetu mati?

Može li nam prozodija
nevoljnima biti jamac
nitko da tu nije stranac;
da sve diše rapsodija?

Opet, što smo, tko, bez riječi?
Postoji li drugi lanac
pad u bezdan da nam priječi?

Misao kada zasja, zasjeni pupkov tračak.

*

Poezija mora sjati?
Što se mora neka bude,
osobito kada škude
tržimo za udisati.

Moramo li sebe čuti?
Mnogousto mi smo čedo,
jedva da je išta sijedo.
Glas nam još se lako muti.

Oratorij na obzorju
već se nazre posve blijedo,
premda baš u praskozorju

čistota Glazbe kroji putanju svježih stopa.

*

Poezija mora sjati?
Što se kaže? Tko sjaj važe?
Valja li nam dići straže
da nas tmina ne dohvati?

Je li zlato sve što sija?
Grabimo li sitom vodu?
Razigranom ovom rodu
je li fuga simfonija?

Što sumjeri vrijedno vijeće?
Koliko nas je na brodu
nasukanom ispod svijeće?

Nikakvog sjaja zvijezdi unutar kruga nije.

*

Poezija nek' se kresne
s amnezijom abrazije.
Koroziju kohezije
o zid neka zdušno tresne.

K tome riječ da bude - trčka.
Da se drzne i probije.
Neka mrzne ili grije,
samo da nam nije čvrčka.

Ispod svega, nas da snese.
Perjem da na stijeni svije.
Jaja naša da se dese

dubini koja mami... nesvikle noćnom letu.



* U trećoj riječi naslova imenica i pridjev su ravnopravni i istodobni.

** Prvi i zadnji red ispisani su ranije u dva druga priloga Kvaki kojima ovaj tekst duguje postojanje. Čitatelj će ih u časopisu lako naći putem tražilice, pa se ovdje mnogousti putnik usuđuje ispustiti citatne navode, njegujući priliku da samoga sebe pokazuje prstom (iako je odavno, barem od Makonda naovamo, vješt u nadijevanju vlastitih imena).

*** Pieris napi zadnji je puta, relativno nedavno, viđena u okolici Vrgorca. Nije poznato hoće li putnik i pod tim imenom sletjeti na zlatnu kvaku.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.