Nismo ono što jesmo. Mi smo što nismo.
Al nismo ni to. Mi smo ono što bjesmo.
A opet, ono što bjesmo nije što jesmo.
To znači, ono što ćemo biti, mi smo.
Mi smo sada ono što tek se sprema.
Pa gdje smo onda nas dvoje, pjesmo moja?
Gdje da te tražim? Ispod kojega sloja?
Ti bi morala biti gdje mene nema.
Ah, nas smo dvoje na samom rubu svijeta,
Ja sam na jednom, a ti na drugom kraju.
Dvije suštine, dva kontra entiteta,
Što jedno drugom još uvijek pripadaju.
I posve svjesni da jedno drugom smeta,
Od ovog retka – dalje zasebno traju.
.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.