utorak, 5. studenoga 2019.

Sven Adam Ewin | Ljubav je čudo


Nisam mogao s tebe skinuti oka.
Htjedoh k tebi, ko doktor Živago Lari.
Između nas je bila rijeka duboka,
Popola oštro dijeleći zemne stvari.

Gledali smo se… A onda, istodobno,
Odlučili smo krenuti preko brvi.
Bilo je ludo. Moglo je biti kobno.
Bilo je pitanje tko će koraknut prvi.

Malo krzmanja… Naravno (da ne dužim),
U isto vrijeme krenusmo i ti i ja.
Korak po korak… Baš da ti ruku pružim,
Brv se zaljulja… Ispod nas provalija!

Al je u nama tolika ljubav bila,
Ljubav je čudo! Izrastoše nam krila.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.