 |
| Fotogafija: Michał Kobyliński |
stavila je tanjure za ručak
ponudila me borščom
a što je ljubičast bože moj
kao nebo u poljskoj krajem studenog
wislawa topla ženo kažem
gdje su ti slabe pjesme
razumiješ na što mislim ne?
ona se nagnu prema meni
upreprstom u moje čelo
to kao „pametno moje“
pa pokaza očima u kut sobe
na koš prepun zgužvanih papirića
pitam je
ljubezna moja
smijem li to ponijeti sobom
kao memorabiliju?
slobodno svene
slobodno ponesi
procvrkuta imenjakinja slavne rijeke
a onda doda prijeteći veselo prstom
s tim da mi uzvratiš ekvivalentom
razumiješ na što mislim ne?
pa se nasmije vragolasto
kao što se smiju sve ljepotice
iz prowenta
južno od poznańa
što sam mogao kad me je tako zatekla?
kupio sam veliki koš za papir i pisao
i pisao
i pisao
i pokušavao nešto od toga
baciti u koš
ali sve što bih napisao
nekim bi čudom preživjelo
a trebao sam kao ona
glavninu toga jednostavno abortirati
i ljudi bi rekli: nevjerojatno!
pa ovaj sae nema slabe pjesme
on sve što je napisao
antologijsko je
a zašto to nisam uradio?
nije mi dao moj rigidni katolički odgoj
kakav abortus kakvi bakrači
nije dolazilo u obzir
a eto
njen poljski bio je puno mekši očito
svega četiri stotine pjesama a nobel
no ja držim do svoje riječi
slatkoj wislawi poslao sam prazan koš
kao moju najpoznatiju memorabiliju
i uskoro dobio razglednicu krakówa
s njenim smiješnim rukopisom
„haha svene
znala sam! tvoja wislie“
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.