Sve je to u glavi

Mani Gotovac, Fališ mi
Prva knjiga: zima/ proljeće

Piše:Martina Sviben

Moj epitaf Mani Gotovac



Mani Gotovac (rođ. Julija Birimiša, Split, 12. studenog 1939. – Zagreb, 12. studenog 2019. bila je hrvatska kritičarka, dramaturginja, teatrologinja i spisateljica. Prva izbornica Sterijina pozorja i prva intendantica u povijesti hrvatskoga kazališta. (op.ur.)

Sjajan roman, pročitan u jednome dahu i jednome danu!


Sklonija sam ovakvo štivo jednostavno kategorizirati kao autobiografsku prozu, ali to zapravo nije  bitno!

Mani Gotovac i dosad sam doživljavala kao sjajnu ženu, hrabru i nekonvencionalnu, britku na jeziku, intelektualku koja smatra da kazalište nije samo tendenciozna estetika, nego i etika, kao i prostor koji mora trajno biti otvoren životnome. Danas to smatraju mnogi, ali Mani je u hrvatskim okvirima bila među prvima u vrijeme kad je bilo opasno tako razmišljati. Ova je proza podijeljena u četiri dijela, naslovljena prema godišnjim dobima, tj. životnim fazama spisateljice, koje nisu kronološki poredane.

1. dio: ZIMA (Luda Čovječica) - zima, život, tj. stvarna dob spisateljičina, a Ludom Čovječicom naziva je njezin unuk Jakov, malo inteligentno biće koje razumije bakine ludosti bolje od ostalih kojima je okružena. Blažena dječja mudrost neoskvrnuta konvencijama i stereotipima... dok odgoj ne učini svoje.

2. dio: PROLJEĆE (Usuditi se ljubiti) -  mladost, izgrađivanje karijere i imena, rad u press-službi Dubrovačkih ljetnih igara i na Radio Zagrebu,  raspad braka i izvanbračna veza  s Gorkim, visokopozicioniranim kulturnjakom i pjesnikom,  koji završava u Lepoglavi zbog aktivnosti vezanih uz Hrvatsko proljeće. Teško je razlučiti što je stvarnost, a što fikcija, ali sklonija sam vjerovati većinom u korist stvarnosti... Uostalom, naše uspomene na pojedine ljude i događanja u vezi s njima s protjecanjem vremena počinju djelovati kao fikcija, naša vlastita pseudokreacija, a tako i jest. Vrijeme nepovratno mijenja oblik, oduzimajući i dodajući nedefinirane nijanse našim sjećanjima.

Igor Mandić, Vjeran Zuppa, Vlado Gotovac, Miko Tripalo, Jovanka Broz, Vojo Šiljak, Ivan Šibl... samo neke od stvarnih osoba hrvatskog kulturnog i političkog miljea koje su se našle na stranicama ove proze i bile dijelom autoričina života...

Osobito su me nasmijali dijelovi vezani uz Antu Stamaća, mog profesora s fakulteta, koji je bio smrtno zaljubljen i patio zbog Milke Podrug-Kokotović.

Ironija, vrckavost, bolna iskrenost, sve prošarano autoričinim tekstovima objavljivanima u biltenu Dubrovačkih ljetnih igara, raznim časopisima i tjednicima, na Hrvatskom radiju...

Sjajno oživljeno proživljeno doba potpisivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika, buđenja Hrvatskog proljeća i proljeća autoričina života, tj. ljubavi koja ju je obilježila, mnoštvo likova i mnoštvo lica jedne žene.