Davor Krivski | Muškarci znaju i žele voljeti i poetski

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Za ljubav je potrebna hrabrost kojom ljudsko srce, unatoč porazima i razočaranjima, zadržava sposobnost da voli. A hrabrost, ljubav i hrabrost ljubavi glavnesu osobineknjige ljubavne poezije „Kolekcionar ljubavi… svih vrsta“ kojom se publici predstavlja Davor Krivski na 300 stranica s više od 180 pjesama u devet poglavlja koja je ilustrirao Dalibor Talajić.

U kaotičnom vremenu hipertekstualizacije, Krivski se javlja jasnim, vedrim stihovima koji izražavaju i opisuju ljubav, zaljubljenost i uzvišene osjećaje, a posebnu inspiraciju nalazi u ljubavi prema svemu oko sebe. Njegovi motivi su ljubav prema univerzalnom principu Ljubavi u ženskom obliku, toplina obitelji, radost djece, zaspivanje grada, miris jutarnje kave… pri čemu to svoje nadahnuće izražava obiljem ushićenih stihova, koji ponekad tek u drugom čitanju otkrivaju i refleksivnost minimalističkog izraza kojim Krivski nastoji podići i čitatelja na svoju, ljubavnu frekvenciju: Znaš da se trebamo/I da ćemo se trebati/Jer na ovom svijetu/ Bez Tebe /Bez mene /Bez nas /Nije dosta ljubavi.

Davor Krivski završio je u Zagrebu Fakultet strojarstva i brodogradnje i, nakon dugogodišnje konzultantske karijere u razvoju ljudskih potencijala u desetak zemalja Europe i Svijeta, danas radi kao direktor razvoja ljudskih potencijala automobilskoj industriji. Stekao je diplomu MBA studija na Cotrugli Business School kao najbolji student 5. generacije i, između ostalog, kroz NLP (neuro-lingvističku psihologijju) završio je i transformacijsku kvantnu lingvistiku u Londonu.

S Davorom Krivskim razgovaramo o nastanku knjige i prvim dojmovima publike nakon nedavna objavljivanja, a uoči promocije 4. prosinca u knjižari Hoću knjigu Megastore u 18 sati.

Zbirka poezije „Kolekcionar ljubavi svih vrsta“ donosi više od 180 pjesama na 300 stranica. Koliko dugo je zbirka nastajala i kako ste odlučili objaviti je u tako opsežnom izdanju?

U zbirci su objavljene pjesme koje su napisane čak i prije tridesetak godina, dok su neke u zadnji čas uvrštene u zbirku,uz simpatično užasavanje moje urednice i uz moje, njoj vjerojatno nesimpatično inzistiranje. Jer, baš tako sam osjetio da treba biti - pjesmama od kojih svaka ima posebnu emociju trenutka, emotivno otvoriti, zatvoriti i zaokružiti 9 cjelina-poglavlja zbirke.

Konačna odluka o objavi nastala je u jutru preminuća Olivera Dragojevića, kada sam napisao i uvod tj. motiv za objavu zbirke. Prije toga, zadnjih nekoliko godina, šapat iz Duše je bio: „Ostavi trag…“. Naravno, čime to najbolje i najtrajnije učiniti ako ne tragom Ljubavi.

Zbirku je ilustrirao Dalibor Talajić senzualnim ilustracijama koje prate dramaturgiju stihova. Kako to da ste se odlučili da zbirka bude ilustrirana i kako baš Talajić, koji je vrhunski strip crtač? Kakva je bila suradnja s Talajićem?

Nedostajalo mi je u zbirci još nešto osim riječi, još nešto što će oživotvoriti te stihove barem u slike uz koje će si čitatelji bar malo približiti i doživjeti one emocije koje sam oslikavao riječima, stihovima, rimama… Talajić je bio i jest vrhunski potez i preporuka urednice Sandre za taj izazovan zadatak. Pokazao je to već na prvom našem breefingu, kada sam ostao osupnut kako Dalibor, dok mu čitam ključne, tematske stihove za svako poglavlje, fluidno i eterično pretvara emocije iz stihova u skice ilustracija koje danas vizualno krase i obogaćuju poeziju u zbirci. Trebalo nam je da se nađemo samo dva puta po dva i pol sata da bi iz naših susreta nastaleskice iz kojih je Dalibor, po meni, kreirao ilustracijska remek djela baš u skladu s energijama i emocijama u zbirci. Alis Marić, Alfa i Omega „Čitaj knjigu“ , na prvi pogled zbirkeizrekla je: „Ovo još nitko u Hrvatskoj nije napravio.“ Vjerujem da za značajan doprinos toj emociji, kao tim koji je radio na zbirci, možemo biti zahvalni i Daliboru te njegovim vizualizacijama-ilustracijama moje poezije.

Knjiga je bila i povod za objavljivanje nekoliko pjesama na društvenim mrežama koje su dočekane s odobravanjem. Kako reagira ženska, a kako muška publika? Kojoj su publici namijenjene Vaše pjesme?

Ugodno sam iznenađen da se moje želje i nadanja o prihvaćanju poezije koju pišem i doživljavam iz dana u dan, sve više ostvaruju upravo reakcijama odobravanja na objave na društvenim mrežama. Očekivano, na društvenim mrežama ženska publika značajno više reagira odobravanjem, no ipak, većinom samo kroz uobičajene „lajkove“ i tek pokoji srdačni komentar. Da je više takvih komentara, lakše bi bilo pojmiti doživljaj tog i svakog dijela publike i još bolje spoznati kojoj publici treba još više upućivati moje pjesme. No, obzirom da su pjesme ljubavne a ljubav je, iako univerzalna, paradoksalno ipak i osobna i intimna, razumljiva mi je suzdržanost u komentarima.

Ono što je meni fascinantno je da, kad je odluka za nabavu zbirke u pitanju, značajno je više muškaraca poznanika koji se na to odlučuju. Ženska publika, generalno, kao da zazire u odluci da si priušti zbirku, osjećam, oklijevajući s upoznavanjem muškog poetskog izričaja ljubavi koji nije u skladu s trenutno dominirajućim stereotipima žena o muškarcima u našem okruženju.

Pjesme u „Kolekcionaru ljubavi…“ podijeljene su u devet poglavlja, a svaka od njih najavljena je situacijom koju opisuje, što je čini svojevrsnom uputom za razumijevanje Ljubavi. Može li se „Kolekcionar ljubavi svih vrsta“ čitati i kao priručnik za upoznavanje Ljubavi?

Devet je po mnogočemu mističan broj. Kao i ljubav. Kad sam pjesme razvrstavao po nekom emotivno smislenom tijeku tepo emocijama kroz koje prolazimo u ljubavi, upravo se devet poglavlja samo od sebe induciralo kao okvir za optimalnu strukturu i sadržaj zbirke. Uz to, osjećao sam da treba „najaviti“ svako poglavlje – i tematskom pjesmom i stihovima iz nje – kako bi čitateljima približio svaki od trenutaka ljubavi koji se događaju u svakom od poglavlja. Također, koliko nam je poznato, stilski i strukturni kuriozitet je da svaka pjesma na početku ima svoju didaskaliju tj. „najavu“ emocije ili trenutka ljubavi u kojem je pjesma inicirana u svoje nastajanje. Na taj način, kroz poglavlja u kojima se dinamika ljubavi kreće od zbližavanja, zaljubljivanja, strasti, bračne i roditeljske ljubavi, pa do asketizma, muke, katarze i prosvjetljenja u ljubavi, čitatelji lako mogu doživjeti jedan od mogućih tijekova ljubavi kroz poeziju ljubavi koja im je ovom zbirkom ponuđena.

„Ne spominjemo više ljubav kao nekad…“ glasi jedan od stihova.  Koliko je nedostatak lijepih osjećaja u javnom prostoru bio motiv za pisanje i objavljivanje poezije o „ljubavima svih vrsta“?

I „Ne spominjemo više ljubav kao nekad…“ i „Napravimo mjesta Ljubavi…“ i „Tišinama poziv na Ljubav…“, sve su to stihovi kojima želim pozvati na osvještenje koliko smo u ova vremena bojažljivi prema ljubavi i koliko zaziremo od ljubavi, koliko je doživljavamo kao ranjivost a ne kao osnaženost, koliko njeno izražavanje doživljavamo kao slabost a ne kao snagu i plemenitu moć. Objavom zbirke želio sam raspršiti i te floskule, kod muškaraca posebno, a zatim i kod žena, koje muškarce koji otvoreno izražavaju ljubav, baš ne doživljavaju kao istinske muškarce. Javni prostor, po meni, u ovom trenu, takvom pristupu i takvim muškarcima nikako ne ide „na ruku“. A time ni ženama koje jesu ili nisu svjesne koliko je to nužno potrebno za cjelovitost ljubavi. Stoga bih volio da ova zbirka bude mali a ključni kvant energije preokreta koji podržava promjenu gledišta i pristupa prema muškarcima koji ženama otvoreno i prikladno emotivno komuniciraju ljubav kad je za to prigoda i kada za toosjećaju i imaju potrebu.

Eros ima važnu ulogu u „Kolekcionaru ljubavi“, a strast je izražena vedro i bez stida, uz predanost i iskrenu naklonost. Koji supisci erotske poezije vaši literarni uzori?

Ispisujući  erotizirane stihove u zbirci prepustio sam se isključivo uzoru doživljaja Erosa na dubljoj ili višoj metafizičkoj razini, pri čemu je, po meni, tjelesno sjedinjenje i tjelesnost samo fizički medij kroz koji zajedno putujemo prema vrhuncu duhovnog sjedinjenja. A što se tiče konkretnih uzora, iz srednjoškolskih dana još uvijek mi titra fascinacija slobodnijim stihovima Lorda Byrona, Francesca Petrarce, pa i Shakespearea te na kraju svakako i stihovima naše pjesnikinje StankeGjurić.

Koliko su danas osjećaji koje opisujetebliski vašim vršnjacima, četrdesetinešto godišnjacima, a koliko mlađim generacijama?

Inicijalni interes za zbirku pokazuje da se u značajno većem omjeru za nabavku zbirke samoinicijativno odlučuju muškarci većinom od 30 godina nadalje. Za mene je to ugodno iznenađenje jer pokazuje da su muškarci zaista spremni voljeti i poetski. I sve to događa se bez obzira na to kako je trenutno javnost setirana, a to je, po meni, pretjeranim djelovanjem ženskog principa baš primjenom muških energija protiv kojih se taj ženski princip upravo i „bori“.

Mlađe generacije tek čekam da osjetim, da doživim,da se „izjasne“ o ovoj poeziji, kako je doživljavaju i – na kraju – kako je žive. Među njima ima naznaka da ih intrigira ovakav pristup ljubavi no većina je osjećam, zbunjena  ovim, za njih „stranim jezikom“ ljubavi.No, zbunjenost je stanje koje prethodi vrsnoći jer… Kad smo zbunjeni, neprirodno nam je u tom stanju ostati. Prirodno je da u zbunjenosti tražimo odgovore sve dok ih ne nađemo.Stoga će me posebno veseliti svaki pripadnik i pripadnica mlađe generacije koja će iz svoje ljubavne zbunjenosti izići nekim od odgovora iz ovih stihova ljubavi.