Prži kao u paklu. Trideset sedam u hladu. Benzinske pare jedu ono malo zraka što ne cirkulira. Peti je po redu za točenje oktana bez kojih auto ne zakrči ni pri kontaktu. Gurao ga je zadnjih desetak metara.
Nekako se pod koso smjestio u red. Ostavio otvorena vrata i otišao po hladnu colu. Možda dođe k sebi. Potegao je dobrih par dugih gutljaja iz limenke i osvrnuo se. U paralelnim redu za točenje s druge strane usporedo s njim je neugledni stari Wartburg. Za volanom čudan tip, iako naoko posve neugledan. U sivo crnom radničkom kombinezonu sa žutim kosim prugama po desnoj naramenici. Odjednom mu pogled padne na vozačeve oči ispod neurednih čekinjastih obrva. Bile su kao užareno željezo netom izvađeno iz visoke peći. Trajalo je to djelić sekunde.
Brzinom munje svrnuo je pogled na limenku cole i grozničavo razmišljao. Stresla ga je jeza. Osjetio je kako ga stranac fiksira.
Trenirao je pse za posebnu obuku. Od traženja droge do traganja za nestalima. Brzo mu je sinulo. Ne smije više pogledati strancu u oči, kao ni psu koji se razjaren sprema ugristi. Ne smije osjetiti strah, jer je nagonski predosjetio da strah potiče stranca na djelovanje. Iza Wartburga još njih pet. Kako je to moguće? Tako stare automobile već dugo nije vidio. Njegov je red za točenje goriva. Točeći, opet mu je mozak grozničavo radio. Ne smije ostati sam na cesti. Hvatao je kolonu. Šest Wartburga negdje u daljini poput zmije gmiže iza njega. Ljeto je i svi nekamo putuju. Autocesta je krcata. Neznanac pretječe vozila, s nemogućom misijom za njegovu brzinu i opet je usporedo s njim. Gleda ga i želi mu uhvatiti pogled. Zna da neće i šalje mu mentalnu poruku.“ Skini mi se s vrata ma tko da si. U mom svijetu sam ja gazda“. Stiže odgovor.“ Istječe vam vrijeme na planeti. Moji dolaze“.
U taj tren strahoviti sudar na auto cesti zaustavio je sav promet.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.