Kolumne

četvrtak, 10. listopada 2019.

Ivan Domančić | Postapokalipsa


(Ništa ne nastaje
Ništa se ne mijenja)
Zraka više nemamo
Ne dišemo
Maskama skrivamo lice
Jedemo govna „Jedinstvu“ iz ruku
Voda je mokrača u našim ustima
Kroz pustinju izgubljenih duša teturamo
Katrana je previše
Neizdrživo
Bježimo van iz ovog delirija
Ne puštaj mi ruku


Nemoj me izgubiti jer vjetar je sve jači
Progutat će te samu.
Ni sam neznam što nas sve čeka na putu u sutra.
Deformirani ljudi psi
Žene zmije, djeca žohari.
Ni sunca više nema
Bolest u potocima čeka
Žedni smo
Bljesak nas je osušio
Teško je početi iznova ali smo pozitivni.
Budućnost je došla i otišla
a gdje smo bili.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.