četvrtak, 5. rujna 2019.

Mladen Pavković | Sjećanje na Željka Sabola


Željko Sabol
Znate li tko je prvi kulturnjak u hrvatskoj državi koji je izvršio samoubojstvo? Riječ je o hrvatskom književniku, pjesniku, likovnom kritičaru, leksikografu, slikaru i povjesničaru umjetnosti Željku Sabolu (Bjelovar, 8. studenoga 1941.- Zagreb, 5. rujna 1991.).

Osim teške bolesti, slomila ga je i velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku. Rekao je: padne li još jedan projektil  na moju Hrvatsku – ubit ću se.

Svoje je obećanje nažalost i ostvario.

Jadno je i žalosno što se po njegovu imenu ne zove ni jedna ulica, trg ili kulturna ustanova  u Zagrebu. Mnogi znaju njegove brojne stihove, ali ne i da im je baš on autor. Naime, ovo je prigoda da se podsjetimo da je recimo Arsen Dedić pjevao i uglazbio njegovu pjesmu „Djevojka za jedan dan“, Gabi Novak „Pusti me da spavam“, Tereza Kesovija „Prijatelji stari gdje ste“ i „Stare ljubavi“, Mišo Kovač „Ostala si uvijek ista“, Franjo Lasić „Volim te budalo mala“ i „Zagrljeni“, Krunoslav Kićo Slabinac „Oboje smo krivi“, Đurđica Barlović „Dalje moram sama“  i da ne nabrajamo dalje. 

Imao je velikih problema 1971. kad je objavio svoju antologijsku pjesmu „Kad izgovorim tvoje ime“, koju je napisao kao jedan od istaknutijih sudionika „Hrvatskog proljeća“, a zbog koje je pokrenut i sudski proces. Bez obzira što nije bio osuđen, nakon toga cijelo je vrijeme bio šikaniran i prešućivan.
Hrvatski likovnjaci, a i općenito ljubitelji likovne umjetnosti pamte ga i kao umjetničkog voditelja zagrebačke Galerije „Forum“. Bio je i jedan od urednika Leksikografskog zavoda.

Prije svoje smrti, kao sjećanje na hrvatski obrambeni Domovinski rat, napisao je pjesmu „Imala sam kuću, imala sam dom“, koja je također uglazbljena.

Imala sam kuću, imala sam dom

Nosim svoju tugu
Nosim svoju bol
Imala sam kuću
Imala sam dom...

Ovo nije priča, ovo nije film
pokraj mene prasak, pokraj mene dim
neće san na oči ni u kasni sat
tražili smo ljubav, a dobili – rat
tražili smo ljubav, sigurnost i mir
a oko nas jauk, i đavolji pir
plamen pokraj ceste i porušen krov
a bio je blistav, a bio je nov.

Imala sam kuću, imala sam dom
Sada samo sanjam, razmišljam o tom
Da na pragu nađem svoga vjernog psa
Kad uskoro kući opet dođem ja
Imala sam kuću
Imala sam dom...

Ovo nije priča, ovo nije film
odakle ta mržnja u ljudima zlim
spremljena je omča i za nevin vrat
kakva je to borba, kakav je to rat
tražili smo ljubav, sigurnost i mir
a oko nas jauk, i đavolji pir
plamen pokraj ceste i porušen krov
a bio je blistav, a bio je nov

Imala sam kuću, imala sam dom
Sada smo sanjam, razmišljam o tom
Da na pragu nađem svoga vjernog psa
Kad uskoro kući opet  dođem ja
Nosim svoju tugu
Nosim svoju bol
Imala sam kuću 
Imala sam dom...

Željko Sabol

Izvor fotografije: Enciklopedija.hr


Nema komentara :

Objavi komentar