Kolumne

subota, 14. rujna 2019.

Katarina Zadrija | Tam de špicu šestara zabodeš


Vu sredine, de v daljine Zagorje se vidi,
Spredi njega Prigorje pogled mi kiti,
Z kouta se Kalnik z Bilogoru nalukava
Za bregem de Podravina spi.
Tam dalje z drugoga kraja
Vu nizine Sava žubori.
Moslavačka gora krug taj zatvori.

Tam v sredinu kruga toga
De špica šestaru zabodeš
Na bežčecu de lipe cvetu
I najljepše puce su na cielem svetu,

Oko kule, cervice i kapelice
Kak kraljuš na vratu su stare hižice.
I de koji vekši dragulj je zgrada nouva
S krovem ili bez krova.

Od severne ga strane bregi privijaju
Med koji Črnec i Veljika zviraju.
Bistru vodu donose,
I baš tu pred pragem, pod bregem
Jen z drugem se kušuju
I skup dalje po svietu putuju.

V prljetje su kak s penu
Z bielem plaštem bregi pokriti,
Kej gde-gde ga bisera vrpa
Il kolonija koralja okiti.

A tam v nizinu vrata se odpiraju
Kak s prsi puce mlade
Gda kraljuši se spuštaju,
Saki dan se vekši i vekši
Sinokuše osvajaju,
Bieli, črljeni i saku felu farbani
Brušeni kameni,
Vu koji žive ljudi marni, vredni.

Plava douga, venska ga žila
Sa svietem spaja
Dok po štreke arterija kuca,
Neprekinute žile su
Toga sred cieloga kraja srca

Tu Zrinski se rodil,
Tu Štef je z Zagorku kukce lovil,
Joža se nie preveč miešati štel
Al zate se navek za pravicu boril.

Koji sim je došel saki je ostal.
Znal je da najljepšega kraja si je zbral.
Tu de Prigorje Moslavina i Posavina ofiraju,
Tu najljepše meste je na svietu.
Tu na breščecu Vrbovec muoj stoji.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.