Jesen nestaje u mom lijesu
Ja sam slučajni junak iz utrobe
Ostavljen u neznanju
Zakopan u tuđim dnevnicima sramote.
Moj grob,
Moj predragi grob na osami
Moja postelja uvijek spremna za jecaje
i tek pokoju psovku.
Teški hladni kamen,
epilog života
Vođenje ljubavi uz metalni okus smrti na prsima
i miris tamjana.
Pored ispijenog otrova ostavljaju cviječe
Jecaji dopiru iz dubine
Želja za životom sve je veća
Žudnja, novo jutro
Razbacano lišće
Kraj
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.