petak, 16. kolovoza 2019.

Pramcem u sumrak


Intervju s vampirom

Piše:Jelena Miškić

Prije nekoliko dana javio mi se mladi novinar Hrvatskog radija Vukovar kako bi rado sa mnom napravio kratak intervju za sljedeći broj na aktualnu temu što se čita u ljetnim mjesecima. Taj prvi kontakt mi se učinio toliko stereotipnim, posebice kada se radi o sezoni kiselih krastavaca u novinarstvu, stoga priznajem uz ispriku kako sam cijeli razgovor, a kako smo kasnije kroz razgovor i dobacili, krivo procijenila, a koji je postao nešto što ću definitivno pamtiti kao jedan od najugodnijih razgovora u svom profesionalnom djelovanju. Razlog mog početnog negativnog predznaka definitivno je ležao u telefonskom razgovoru prije samog intervjua kada sam mladog gospodina upitala za sadržaj i količinu pitanja kako bi se kao svaki pravi štereber pripremila. Obzirom na njegov care free odgovor "... reći ćete mi koliko knjižnica ima članova, što se čita u ljetnim mjesecima te najčitanije naslove..." tako sam sama sebi napravila shemu razgovora sa suvislim uplitanjima važnosti knjižničarske struke u općenitom kulturnom djelovanju te tri čiste o važnosti čitanja od najranije dobi i udarila opsesivno kompulsivni okvir vremenskog trajanja istog od cca 15 tak minuta.

Kad ono...

Razgovor koji jest formalno započeo po svim klasičnim šablonskim utvrdama koje čitate po novinama o temamam vezanih za knjižnice, knjigu i čitanje, skrenuo je na utjecaj medija na književnost i navike čitanja, glazbu i filmsku industriju zapadnog tržišta bez značajnijeg utjecaja europskog, hrvatsku kinematografiju, McBetha i shakespirijanski doživljaj u suvremenoj književnosti hrabrog Nesboa, preko mahnite popularnosti Dan Browna i E. L. James, machiavelinskih citata, Čehovljevih debelih i mršavih, Petog dana i potencijalnog gospodarskog razvitka i subjektivnog doživljaja ispunjenosti, Aristotelove poetike, do života u gradu Vukovaru i naše priče o završetku koja me se potpuno dojmila.

Može li nas itko razumjeti kada tražimo da naš brojčanik koji kao moj drndavi pečat za urudžbenu knjigu kojem svaki dan okrećem datum i tiskam ga na tinta spužvicu ima kredibilitet i koji je za razliku od ovog svakodnevnog doista stao na 1-9-9-1, mora imati završetak i da bez toga nema dalje.

Do najljepše arije koju sam čula iznutra. Ovaj mladi čovjek ćuti...kako ...način na koji hoćeš dijelom postati bolji, sretniji i ispunjeniji malenim korakom u knjižnicu, kino ili kazalište. I to aktivno primjenjuje na moje sad već nesrazmjerno čuđenje... Kako je to moguće?!

Naravno da sam ga upitala za godine, izbombardirana mišljenjima kako mladi ne samo u Vukovaru, općenito, žive nešto drugo, a ne život, ugodno sam se iznenadila kako postoji predstavnik generacije koju maltene otpisujemo zbog nedostatnih rezultata na državnoj maturi.

Nije istina da nema kvalitetne mladosti. Ako i stoji kako iznimke potvrđuju pravila, Hrvatski radio Vukovar ima čovjeka kakav ovaj grad i treba i zaslužuje, a posebice kultura u javnom medijskom prostoru.

Sad idem zakazati dežurnim noćobdijama kako bih im prenijela vlastitu oduševljenost.

Ovo je bio sjajan dan za knjigu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.