Ivan Domančić | Jutarnja kava

Gorko slatki okus
koji briše sve posljedice prethodnog
Miris koji razbija staklene misli
Trljanje očiju i besmislene priče jer nisam još sav svoj
Gledanje u ništa
Crne naočale prekrivaju pravu sliku svega
Jer opet sam negdje drugdje
Negdje gdje poljupce razmjenjuju samoća i tuga
A i Ona mi još grize vrat... njoj je ionako svejedno
Mučna i uvrnuta sloboda se nadzire tek u treptaju oka
Ne mogu se probuditi
Ne mogu ni sanjati
I tastatura je vjerojatno umorna od mog silnog udaranja po slovima koja nisu kriva
Pepeljara je puna,
dok je u šalici ostalo još samo malo.