ponedjeljak, 15. srpnja 2019.

Vlado Jović | Gubitnik


Masivni, okrugli, kuhinjski stol prenamjenjen za tu priliku u kockarski, bio je ispunjen limenkama Laškog piva ( istim onakvim limenkama kao ona koja je par godina ranije nogometnog suca Zorana Petrovića pogodila u glavu na jednoj utakmici u Mostaru, čega se netko od okupljenih prisjetio i to spomenio) i plastičnim čašama do pola napunjenim vodom koje su služile kao pepeljare pune opušaka. Igrači su imali tek toliko prostora da na njega mogu spustiti karte.

Kartao se poker.
Svaki od četiri igrača, bez obzira pratila ga sreća ili ne, igru je proživljavao na svoj način.

Domaćin Kemo, krupni, zdepasti stokilaš, masnih brkova i brade u kojima su mu se često zadržavali ostatci hrane,  napetost je razbijao uglavnom psujući kada ga nije išlo; ili vulgarnim, opcesnim primjedbama na račun žena kada bi ga karta pomazila. Poticao je iz loze koja je generacijama educirana da je ženi isključivo mjesto u kuhinji. Po mogućnosti razbijena nosa.

Gotovo mu se sva  konverzacija svodi na komentare što je sve ženama učinio u krevetu ili što bi im trebalo učiniti. Jer, rekao bi poučno, one za to i služe uz podli, iritirajući smijeh.

Brajko, suhonjavi neženja u ranim pedesetima koji je čvrsto i neizbježno stupao stazom kroničnog alkoholizma. Imao je stavove i kulturološke vrijednosti slične onima koje je njegovao Kemo. S tek neznatnim otklonom – on je svoja stajališta izražavao s nešto pristojnijim  vokabularom. Podao i prepreden. Dvoličan.

Damir tridesetogodišnji muzičar. Samouki gitarist s pretenzijama i nadanjem da će jednom imati vlastiti rock bend. Ležeran. Opušten. Duhovit prema vlastitom mišljenju.

Humorom prikriva nervozu ili blef.

Mada mu se gade stavovi koje Kemo i Brajko imaju o ženama usiljeno se smiješka na njihove komentare, povlađujući im. Baci po koji opcesni bećarac ili vulgarnu poskočicu kada god narastu tenzije pokušavajući ih na taj način smiriti.

Goran, najmlađi od igrača. Dvadeset godina. Stalna meta Keminih zlobnih primjedbi. Netrpeljivost između njih je opipljiva, gotovo vidljiva. Kemo uživa vrijeđati ga. Naročito ga potiče to što ovaj izbjegava konflikte, pa to  doživljava kao strah. Mada mu to nikada nije rekao u lice, pred ostalim igračima ga naziva gubitnikom, naročito ako mu se posreći pa mu odnese novac na kartanju.

U sobi sa igračima je i peti čovjek. Kibicer. Svi ga poznaju po nadimku Smajo. Često se zajedno s Brajkom opija ispijajući pivo  ispred lokalne trgovine. Poznat po običaju da se uvijek dodvorava i veliča kartaške sposobnosti onoga koji pobjeđuje. Sam nikada ne karta ali uvijek je pun mudrih savjeta za one koji izgube ili pogrješe.

Osim njih, tu je i Alma. Kemina supruga.
Sitna, mršava brineta, kratke kose. Četrdesotogodišnjakinja. Tiha i šutljiva. Izmučena suživotom uz Kemu. Na izgled slomljena od stalnog zlostavljanja. Koje se manifestira više u emocionalnom aspektu ali ponekad i u fizičkom.

U tišini priprema zakusku za igrače praćena stalnim izljevima Keminog bijesa i pitanjima: hoće li to više? Je li gotovo?

Prži krompiriće i kobasice i na uporna muževa pitanja strpljivo odgovara: brzo će.  Najčešći komentar na njihov brak bio bi: nije mi jasno kako je takva žena završila s takvom budaletinom.

Partija se zahuktava, ulozi su sve viši, napetost raste.
Igra postaje dramatičnija.

Gorana napušta početna sreća. Tri puta za redom gubi veće iznose a ulog nosi Kemo koji je do tada izgubio gotovo sav početni iznos s kojim je raspolagao. Goranovi gubitci dešavaju se usljed čudnih okolnosti. Nesmotreni blefovi, sulude, početničke greške. Kemo likuje. Ne propušta ga ismijavati. Uz neizbježnu riječ koja mu je postala mantra u ophođenju s Goranom. Riječ je glasila: gubitnik. Sada ju je već počeo izgovarati otvoreno pred Goranom.

Počinje novo dijeljenje.
Karte dijeli Brajko. Dodjeljuje Goranu tri kralja. Goran otvara s povećim ulogom. Prati ga Kemo s dva para dami i desetki. Brajko i Damir odbacuju karte i odustaju.

-    Dvije karte – zatraži Goran.

Kemo sa svoja dva para traži jednu kartu, plaća Goranu  i podiže ulog.
Goran najprije pogleda dobivene karte: devetka herc i kralj tref. Plaća i ulaže sve što ima. Cijelokupni iznos. Kemo lista  karte  i ugleda da je dobio damu za full house. Prebrojava preostali novac i plaća Goranov ulog. Istovremeno spušta karte na stol uvijeren u uspjeh i bolje karte.
Goran širi ruke u nemoćnoj gesti u stilu: a šta se tu može i odbaci karte. – Svaka čast. Bolji si – komplimentirao je.

-    Gubitnik! Ha, ha, ha... gubitnik – Kemo osokoljen pobjedom nije si mogao pomoći  a da ne pokaže zlobu i još jednom Gorana nazove gubitnikom pred njim osobno. Bez imalo poštovanja nepisanog kockarskog kodeksa o respektu prema onome tko izgubi partiju.

Alma za stol donosi pripremljenu hranu, usput kupeći prazne limenke sa stola. Sakuplja prljavo posuđe i odnosi ga do kupatila koje djele s ostalima stanarima zgrade koja im je uslijed izbjeglištva postala privremeni dom.

Kemo se divlje smije, dok mu pri tome iz ustiju izljeću kapljice pljuvačke koje padaju raspršavajući se po stolu.

Ispušivši cigaretu Goran se diže od stola pozdravljajući se s nazočnima. Ne mogavši se suzdržati, Kemo ga isprati s oproštajnom salvom provokacija.

-    Hej! Vrati nam se opet kada budeš imao novaca – poviče kada je Goran već napola zatvorio vrata na izlasku. A onda kada je ovaj već izašao doda: gubitniče!

Goran na provokaciju samo prezirno odmahne rukom.

Umjesto da iziđe van iz zgrade uputi se prema kupatilu iz kojeg je dopirao žubor vode koja je tekla iz slavine i zveket posuđa. Nečujno uđe u prostoriju navuče zasun zaključavajući vrata i, s leđa obujmi Almine bokove povlačeći ju prema sebi.

-    Hej! – vrisnu Alma, iznenađena i preplašena. Iz ruke joj ispadne limena šalica koja uz glasan zveket tresne na pod kupatila.

-    Prepao si me. Nešto sam se zamislila – reče kada ugleda Gorana.

On se stisne uz nju privivši ju, čvrsto u zagrljaj.

-    Naići će Kemo. Uhvatit će nas – prošaptala je glasom protkanim kombinacijom straha i uzbuđenja.

-    Ma daj! Sada uživa u svom trenutku slave pa nebi primjetio ni da se seksamo na stolu pred njim.

-    Opet si mu pustio da pobjedi? – upitala je  ljubavnika izvijajući se u njegovom zagrljaju tražeći mu usne.

-    Da. Imao sam poker kraljeva, ali sam ga pustio da odnese – odgovorio je nakon što joj je uzvratio sočnim, dugotrajnim poljubcem.

-    Samo ga ohrabruješ. Tako umisli da zna kartati. A i žao mi je da gubiš novce – pomilovala ga je po obrazu.

-    To su i onako njegovi novci, odnosno vaši, koje sam predhodno odnio. Možda bi trebali učiniti ono što sam ti već predlagao. Da novce dam direktno tebi.

-    A kako bi mu objasnila odakle mi toliko puno novaca? – s prizvukom bespomoćnosti upitala ga je.

Umijesto odgovora svukao joj je majicu. Ona mu je pomogla dignuvši ruke u zrak poput simbolične geste predaje. Znajući da nemaju previše vremena brzo joj je skinio i ostatak odjeće. Najprije crni čipkasti grudnjak, zatim trenerku i gaćice, zajedno, u jednom potezu. Gaćice su joj  jednako crne  i čipkaste kao i grudnjak. Dok se on svlačio Alma je sjela na perilicu rublja. Prišao joj je posve gol, a ona ga je obgrlila i utisnila još jedan mokri poljubac.

Dlanove je utisnula o njegova ramena, tabane u guzove i odrazivši se zdjelicom uzdigne se s perilice rublja i obruši na ud kojeg je probudila.

*                                                                             *

- Hvala  ti – obrati mu se glasom punim ljubavi dok su desetak minuta kasnije sklupčani na podu dijelili cigaretu.

-   Na čemu?  Na dobrom seksu? – smiješeći se upita, usput joj milujući dupe.

-   I na tome – uzvrati mu uz novu dozu smijeha.

Ponovo ju je poljubio.

-  Na tome što me ne osuđuješ što sam još uvijek s njim – doda Alma ovaj put znatno ozbiljnijim glasom.

- Znam sve. Razumijem te – odgovori joj suosjećajno.

I zbilja ju je razumio. Uostalom već su nebrojeno puta diskutirali o tome. U tim ratnim okolnostima, uz činjenicu da su prognanici na tuđem, da je ona bez primanja potpuna ovisnica o njegovoj plaći a da su joj svi potencijalni udvarači, koji bi joj mogli donjeti spas i bijeg, u rangu s Kemom, ili tek neznatno bolji od njega.

-    Da si barem malo stariji. Barem još koju godinu – tužno ponovi već bezbroj puta izrečenu želju.
Veza između njih je počela nakon još jedne od partija pokera. Kemo je tada izgubio cijelu mjesečnu plaću a najveći dio uzeo mu je upravo Goran. Sutradan na rubu očaja i svijesna da cijeli dan nije ništa jela a muž ih je lišio novca s kojim bi mogla kupiti hranu odlučila se na očajnički čin. Pojavila se u Goranovoj sobi odlučna u naumu da nađe spas  iz situacije u koju ju je dovelo muževo kockanje. Već je u ranijim, sličnim prigodama iscrpila sve moguće načine snalaženja i preživljavanja. Dug u trgovini u kojoj se redovito zaduživala nije vratila pa ju trgovkinja nije htjela i dalje kreditirati. Poslje će priznati Goranu, a i sebi, da se odlučila na taj čin i kao svojevrsnu kaznu za muža. Kaznu zasluženu i prikladnu.

Došavši mu u sobu nije mu ostavila dovoljno vremena ni da se snađe i pokuša osujetiti njen naum već je odmah po ulasku svukla svu odjeću stavši potpuno gola pred njega.

Od silnog srama nije ga mogla gledati u oči a svoj prijedlog mu je priopćila gotovo šapatom, jedva uspjevajući pričati.

-    Znam da sam puno starija od tebe i da ti nisam zanimljiva. Sigurno me smatraš starom babom. A znam da ti nisam ni seksi ni lijepa – počela je izlagati svoj plan zbunjenom Goranu.

-    Molim te prihvati očajna sam... – bile su zadnje riječi koje je uspjela izgovoriti prije nego što je briznula u nekontrolirani plač.

I kao da je tek tada postala svjesna da se ispred njega stoji posve obnažena prekrila je rukama malene grudi pokušavajući ih zakloniti. A onda uvidjevši da joj je i puno intimniji dio tijela posve razotkriven i jasno vidljiv i izložen bespomoćno se predala emocijama zaplakavši s toliko gorčine kao nikada u životu. Čak je i ruke bespomoćno spustila s grudiju u  gesti osobe koja se više nema snage boriti.

Dok ju je Goran pokušavao smiriti, usput joj oblačeći odjeću, došlo joj je do svijesti da usljed tog očaja nije ni objesnila zašto mu nudi seks.

Kada im je skuhao kavu, uz po koji gutljaj vinjaka, sve mu je polako i posve otvorena srca ispričala.
I kako je već nakon par mjeseci braka uvidjela da je pogrješila ishitreno se upuštajući u vezu a ubrzo i brak s Kemom.  Ruralna sredina nije plodno tlo za zamisli o razvrgavanju braka, pa je Alma nakon prvih većih problema koje joj je priuštio suprug bolno spoznala da joj roditelji baš i ne odobravaju zamisao o povratku u rodni dom. Roditeljska izjava koju su joj sinkronizirano objavili a glasila je: kćeri, to ti moraš riješiti s mužem, nije ostavila mjesta dvojbi.

Bilo je i dobrih razdoblja uvjeravala je Gorana, ali sve u svemu život s Kemom bio je mučenje. Eskaliralo bi kada bi se opijao, ili što je bio najnoviji slučaj iz njegove bogate riznice gluposti koje je počinio, kada bi kockao. Uglavnom bi izgubio veći dio plaće, a one rijetke prilike kada bi dobivao samo bi ga poticale da se iznova okuša a ishod bi bi bio ponovno vraćanje staroj navici: gubljenju. Pa je zbog toga Alma  te rijetke trenutke, kada bi dobivao, mrzila jednako kao i one kada bi gubio.

Priznala je Goranu tešku, nezavidnu sitauciju u koju ih je doveo Kemo s gubitkom cijele mjesečne plaće. Da nemaju novaca ni za hranu priznala mu je začuđujuće lako, valjda usljed činjenice da je skinula teret  koji ju je tištio, podijelivši ga s nekim.

Zamolila ga je da joj vrati, barem dio iznosa koji je njezin muž izgubio. Zauzvrat mu je ponudila svoje tijelo.

Goran je odbio mogućnost seksa, ali joj je dao novac koji je Kemo izgubio. Alma ga je uz zahvalni osmjeh grlila i ljubila a suze tuge pretvorile su se u suze ganuća. Osjećala se podjednako poniženo i sretno.

Nekoliko dana kasnije Alma je iznova pohodila Goranovu sobu. Poput deja vua, ponovila se scena istovjetna onoj prilikom njezinog prvog posjeta.

Čim je ušla započela je skidati odjeću. S puno više samopouzdanja i s puno više odlučnosti nego pri prvom  pokušaju. Već za nekoliko trenutaka, opet se našla posve razgolićena pred Goranom.

-    Kao što sam ti već rekla nisam više zgodna i mlada... – unatoč samopouzdanju koje je pokazala prilikom svlačenja glas joj je bio armiran s tremom.

-    Ali nisam mu ja ovaj put odnijeo novce. Nismo ni kartali. Sigurno je izgubio od nekog drugog – prekinio ju je iznenađeni Goran.

-    Ne shvaćaš... nisam zbog toga ovdje.

Pogledao ju je upitno, ne shvaćajući.

-    Ono kada si mi vratio novac i tako me spasio... ne tražeći ništa  zauzvrat. A mogao si... – zastala je tražeći prikladne riječi.

Bez obzira na činjenicu što je stajala  gola ispred gotovo nepoznatog čovjeka, nije osjećala nikakvu nelagodu. Zapravo, počela se osjećati  smireno i zaštićeno. Odlučno.

-    Pa eto ... – nastavila je pročistivši grlo – od tada stalno mislim o tebi. Jednostavno mi ne izlaziš iz misli, iz glave. Osvojila me tvoja gesta. Ja... ja sam... mislim... izgleda da sam se zaljubila u tebe.

Iznenađen jednako kao i zatečen tim priznanjem Goran ju je šutke posmatrao ne nalazeći prikladne riječi. A kada je ponovo počela izražavati svoj strah kako se plaši da ju on smatra starom i ružnom, prišao joj je i čvrsto zagrlio. Nabreknuće koje je osjetila u njegovom međunožju dalo joj je odgovore na mnoga pitanja.

Taj su dan po prvi puta vodili ljubav. Po prvi puta, nakon mnogih godina Alma je uživala u seksu. Zadnji puta je takav osjećaj imala onih prvih tjedana braka.

*                                                                                       *

Oprostio se od Alme, utisnuvši joj poljubac za rastanak. Oprezno je izašao iz kupatila dobro pazeći da ga netko ne zamijeti.

Prošao je pokraj vrata sobe u kojoj se nastavila kartaška igra. Na trenutak je zastao ispred sobe i prislonivši uho uz vrata osluhnuo što se dešava unutra.

I bez naprezanja sluha mogao je prepoznati iritantni, piskutavi Kemin glas. I riječ koju je još uvijek svako malo ponavljao.

-    Gubitnik.... ha, ha, ha, gubitnik... ha, ha...  koji gubitnik....                                            

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.