Noćas smo zvijezdama lagali,
češljali divlje konje,
jagodama okitili noć.
U zoru prelivali more,
suzom voštanice gasili,
čitali Jesenjina,
kušali mošt,
dok si
prije polaska
na mom ramenu
pisao
posvetu jutru.
Zamalo pa
odrastem
ti ponovno
dođeš,
taman otputujem,
ti me sebi vraćaš,
u nekim starim igricama
izvučeš svitanje
taman kad pada
NOĆ.
Sve je na mjeru
s tobom,
i dodiri
i zvijezde...
SREĆE je
samo previše,
doliješ
je uvijek taman
kad ožednim.
Noćas
smo sreći
uzeli...
MJERU!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.