 |
| Fotografija: Grnčarija, Kali, Kibela |
Mene su mijesili kao glinu: na kolu vrtjeli, dali brzinu.
Izdržah nekako, uzalud reć': pogurnuli me u ljetnu peć!
Pomamno ona bukti, paluca: sve krhko razmrvi i rastuca!
K'o lavlje ralje zine i bljesne: dočepa mi se duše prijesne!
Pekla me krivnjom, pržila sramom: um umorila praznom slamom!
Otrovom dosade krstila potom: isplati li se trućati o tom'?
Oguljen okvir dodala slici PRVI KRŠĆANSKI MUČENICI.
I rugala se dalje bez srama: može li ulje, mast ili Rama?
Ili bi Krišna, gojen na voću, svjedočit mogao za vrsnoću?
Odluči brzo, prije žiga: dušica ti se peče i friga!
Od muke tako poniknuh samo: blještavo vani, a meni tamno!
Bez snage sam i pouzdanja: tek sužanj živaca i rob stanja!
I lanac povlačim oko zgloba: dijete sam očaja, mračnoga doba!
Kameleonsku svijet nosi kožu, dok nevinost mu pleše na nožu!
Sve moje duhovno vrijedi malo: u naprstak bi sveca stalo!
Demon brzine briše detalje: žuđena mjesta sve su mi dalje!
Kraljevskom Suncu stoga HOSANA! Neka me reže u jari dana!
Ocalnim nožem, tirkiznom zrakom, pečatom ognja, čistoznakom!
Neka me sažeže ili prekali, ko crnu KIBELU, garavu KALI!
Ili kad prođu me strah, gnjev i grč, u grm me baci- razbijen vrč!
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.