srijeda, 15. svibnja 2019.

Luka Tomić | Poželio sam te susresti


Poželio sam da moje misli
postanu riječi koje tražiš
kad imaš namjeru reći koliko ti netko znači
Poželio sam prileći gdje si ti spavala kao život
i sanjala ljubav u mladiću neznana porijekla
Poželio sam teći koritom kojim si i ti jednom tekla
ko rijeka, do vrha ispunjena srcem mojim
Poželio sam da sve vatre tvog pogleda gore na meni
jer ostat će tragovi naručja duše moje rastavljene u san
koji smo sanjali udaljeni od udisaja i koraka
Poželio sam postati noć na izmaku
u koju ti ulaziš svjetlom zakopčanim do grla
Ne poznajem noć laku i teško se u licu svom skrivam
ali ti si ljubav u kojoj sam ja onaj izvorni
Poželio sam da ne snivam, ljubiti je milo srcu beskrajnom
Poželio sam prositi do potpunog poniženja
Da sam gore zaprljan no svinja
ako si ti milostinja prosio bi i surovije
Umirao tužnije, da se noge tvoje pored mojih zaustave
Skromna je moja ljubav
zahvalan sam vremenu koje izdahnulo je odavno
a da se mi još jedno drugog sjećamo
Duboka je moja ljubav ko nebo što se i dalje negdje šiva
Upamtio sam te cijelu, siva si nekad bila jer suza pada ko kiša
iz oblaka što zna i sjati
Poželio sam da si samosvjesni san koji će mi nadu u život dati
Ti si dama , u oku tvome nema praznine i odsutnosti
i volim te, volim, neka otkuca godina stota
ostat će na voštanom licu radosti
tvoja su slova ugravirana ko broj veličine srca moga

Vlasi tvoje kose moja duša prelazi ko mostove do očiju nježnih
iz kojih se ti veseliš, ljubavi kako da te ne volim, nauči me
inače, svaka pjesma će mi završavati s ovim kako da te ne volim
Ljudi iste stihove ne čitaju, ma neka sve pjesme dožive sudbinu ladice
ako me ti voliš u treptaju jutra il negdje poslije suza
pomisliš on je ljubav, pa neka se i raspline brzo taj osjećaj
ipak je dar koji otvaram ja kad prislonim ruku na papir koji ću oživjeti
udaj se za mene, pjesmom ću te danas pitati, već sutra mogao bih umrijeti
u tebi il’ svijetu
crne mačke drugačije predu klupka moje sudbine
ljubav je sama u meni ko odbačeni ljudi na cesti
i mirim se da nebo nije toliko veliko i da ćemo se sresti

Nema komentara :

Objavi komentar