Sve je to u glavi

Dr. Robert Torre
DROGE - dugo putovanje kroz noć

Piše: Martina Sviben

Prvi dio prikaza knjige

         Knjiga dr. Roberta Torrea nije strogo znanstvena, nego popularna, namijenjena obiteljima ovisnika, stručnim službama u školama i raznim centrima te općenito  zainteresiranoj javnosti. Usprkos tome, knjiga je objektivna i stručno iscrpna, jer ju je napisao psihijatar Odjela za ovisnosti Klinike za psihijatriju Kliničke bolnice Sestre milosrdnice. U knjizi je često korišten ulični narko-žargon jer u hrvatskome standardnom jeziku nedostaje pojmovlja za živo tkivo izraslao na narko sceni. Na  početku knjige dr. Robert Torre ističe da je jedan od većih problema što se o drogama i drogiranju svi osjećaju pozvanima govoriti (laici) i svi se smatraju kompetentnima. Knjiga može pomoći i mladim ovisnicima koji često nisu ni svjesni u što se rekreativno upuštaju jer ni oni o posljedicama konzumiranja pojednih psihoaktivnih sredstava ne znaju sve, i baš u tome i jest zamka. S jedne je strane njihovo dosadašnje osobno iskustvo i još uvijek povremeno konzumiranje, a s druge su strane poluinformacije s ulice koje kolaju u ovisničkim skupinama s namjerom da se tržište proširi.

Dr. Robert Torre tvrdi da je slika koju mediji stvaraju o ovisnostima prvenstveno senzacionalizam i prazno moraliziranje. Danas se ovisnost smatra bolešću i ima svoje određene f dijagnoze, a ne samo životni stil. Ovisnici su ljudi koji su definitivno krenuli pogrešnim putem, ali gledano s medicinskog aspekta, oni su bolesni ljudi. U svojoj okolini nailaze uglavnom na predrasude, nerazumijevanje, bez sućuti, a sve je izniklo iz moralnog pristupa da su sami izabrali takav život.

Prema dr Robertu Torreu biti ovisnik znači:

- uzimati uvijek više droge nego što se namjeravalo

- više puta bezuspješno pokušavati prestati s uzimanjem ilegalnih sredstava

- zanemarivati obveze i zatajiti na nekoj od važnijih životnih razina

- uzimati sve više PA sredstava sa sve manje užitka

- osjećati se nervoznim, praznim i besciljnim bez PA sredstava

- osjećati grižnju savjesti kada se uzme droga, a zatim opet posegnuti za njom da bi se savjest umirila

Ovisnost o drogama gotovo je uvijek praćena i konzumiranjem alkohola.  Nisu svi koji povremeno uzimaju droge narkomani, ali čak i jednokratno uzimanje neke od droga može završiti pogubno.

Devedesete naziva desetljećem droga, jer od šezdesetih do osmadesetih kod nas praktički nije postojalo organizirano tržište drogama. Nadalje se razvija liberalan odnos prema drogama koje su među mladima izgubile značajke nečeg opasnog, zabranjenog ili štetnog. Oslabio je čak i strah od kazni i zakona vezanih uz to područje.  Najgore je od svega što dio mladih, ali i onih srednjih godina rekreativno uzimanje marihuane i hašiša smatra bezopasnim i dobrim za svoj unutarnji rast. Srednja škola smatra se krunskim mjestom prevencije zlouporabe droga, a danas su pojedine vrste PA sredstava dostupne svugdje, čak i u manjim mjestima i gradovima, tako da se Splitu koji je slovio za Kraljevstvo droge, pridružio i Zagreb uz navedena manja mjesta. 

Bit ovisnosti je neurobiokemijskom djelovanju droge na mozak, ali i u osobi ovisnika. Droga jest otkrivena i stvorena u laboratorijskim ili kućnim uvjetima da stvara ugodu, ali nijedno od poznatih sredstava ovisnosti nema u sebi farmakološko-biokemijsku  odliku da nakon jednoga uzimanja razvija automatizam ponavljanja.

Ovisnici u većem postotku pate od nekih duševnih poremećaja, ali teško je razlučiti je li njihova iskrivljena ličnost posljedica uzimanja droga ili je značajnija ta psihopatska crta ličnosti koja stremi zabranjenom i probijanju granica. Mnogi ovisnici također posežu za metodom samoliječenja za stvarne psihičke tegobe koje imaju. Zbog toga je u klasifikaciju uveden dualni poremećaj - uzimanje PA sredstava uz ionako postojeći psihički poremećaj. U svakom slučaju, ovisnici su nezrele i infantilne osobe, ma koliko se trudili održavati lažnu fasadu pseudozrelosti. Nisu spremni i ne mogu u potpunosti razumjeti osjećaje drugih osoba i životno parazitiraju na drugima, uz pasivno prepuštanje događajima. Bezvoljni su i neodlučni, muči ih grižnja savjesti i duboko su u sebi svjesni da ih droge prljaju.

Ulični preprodavači droge, tzv. dileri rade visokorizičan posao. Stalno su izloženi da budu otkriveni, osobito jer posluju s nestabilnim, ponekad agresivnim osobama, sklonima lažima, kriminalu i manipulaciji. Drogiranje uglavnom vodi u kriminal jer su dužni ovisnici često prisiljeni prodavati drogu teškim uličnim radom i na taj način dalje šire ovisnost. Njihova je delikventnost iznuđena, tj. sekundarna, izazvana samom ovisnošću.

Dr. Robert Torre predstavlja standardom i uličnim žargonom pojedine droge:

- snifanje ljepila i benzina za upaljače:  udisanje para sintetičkih ljepila ili benzina; vršnjaci ih pogrdno nazivaju sniferima; prisutno je kraće halucinogeno opojno djelovanje, osjećaj veselosti i svemoći, nekritičko razmišljanje; stanje opijenosti nakon snifanja traje oko pola sata, a stanja vizualnih halucinacija (filmovi) do desetak minuta, a zatim nastupa lagana pospanost

- marihuana i hašiš: vjerojatno droge koje se najviše uzimaju (i s kojima se ponekad počinje): manje su  pogubne od alkohola, ali i manje štetne od pušenja cigareta; marihuana ne omamljuje naglo nekim udarom, njezino djelovanje više djeluje na doživljaj stvarnosti nego na percepciju stvarnosti; dugotrajnijim uzimanjem smanjuje se koncentracija, određeni gubitak motoričke sposobnosti može trajati i do osam sati; stanje napušenosti zna biti povezano s gubitkom pribranosti i smetenošću;

ponekad se  rekreativni pušači marihuane i hašiša dovedu u stanje prepušenosti koje može izazvati negativne učinke poput intenzivnog osjećaja nestvarnosti, izgubljenosti ili paranoidnosti, koji su praćeni tjeskobom i panikom; oko 5 % pušača marihuane postaju narkofili koji iskušavaju i ostala PA sredstva (ectasy, speed, LSD, kokain i heroin)

Dr. Robert Torre smatra da u našoj zemlji marihuanu ne treba legalizirati, jer je ionako već dovoljno dostupna pa je puše svi koji žele. Budući da i Svjetska zdravstvena organizacija i Ujedinjeni narodi  razmišljaju o još strožijim mjerama za suzbijanje legalnih opijatskih sredstava (cigarete i alkohol),  ne podržavaju legaliziranje jedne od blažih ilegalnih droga.