Željko Bilankov | Zar me više ne voliš?

Čujem pitanje: „Zar me više ne voli“?
Odzvanja u svakom kutku duše moje.
Kao da nije bilo dosta svih boli,
zar treba da mi se teške misli roje?

Sjeća li se naših tijela od soli,
tiha mora i žala biserne boje?
Pamti li zagrljaje dok smo bili goli,
nadajući se vječnoj sreći u dvoje?

Neću da vjerujem u zlokobne slutnje,
možda su krive umorne oči njene,
il' sam se uplašio, preglasne šutnje.

Ako oganj u njoj zauvijek svene
biti ću napušteno srce bez pratnje,
kojem će ostat samo, godine patnje!