srijeda, 6. ožujka 2019.

Patnje mladog autora


ČITATELJSKI SNOBIZAM

Piše: Jelena Hrvoj

Posljednjih su tjedana ponovno na tapeti knjige. Govori se o lektirama, famoznim popisima i onima koji su ih (ili nisu) slagali, klincima koji vole i ne vole čitati, piscima koji ostaju zakinuti baš kao i klinci. Heh! Na žalost, ovo neće biti kolumna o tome. ;) Ipak je to malo prekompleksna tema da je se krene secirati kroz jednu kratku kolumnu. Ja ću se danas posvetiti onom periodu koji dolazi mnogo godina nakon lektire i temi kako se pojavljuje nova vrsta u čitateljskim krugovima.

Danas ćemo, dragi moji, pričati o čitateljskim snobovima.

Svi znamo onu slavnu: „Sto ljudi, sto ćudi.“ Zar ne? E pa, ta poslovica je primjenjiva na sve vrste, podvrste, podsuknje, nastavi niz…ljudi. Kako većinom gravitiram oko ljudi koji su na ovaj ili onaj način povezani s knjigama, tako sto ljudi i njihove ćudi vidim u svim šarenim spektrima knjigoljubavi. I znate što? U posljednje sam vrijeme primijetila kako raste broj čitateljskog snobizma.

Hajde za početak da razjasnimo što je to čitateljski snobizam. Dakle, postoje ljudi koji ostale čitatelje ne smatraju pravim čitateljima ako na svojoj godišnjoj listi pročitanih knjiga nemaju najmanje sto naslova. Hm. I tako naši dragi snobovi krenu dijeliti savjete kako doći do te pozamašne cifre. Nemojte me krivo shvatiti, divno je kad netko ima vremena, mogućnosti, volje i koncentracije pročitati toliku količinu naslova. Da divno. Ma, fenomenalno. No, glupost se pojavljuje kad isti ti snobovi (molim lijepo da se ne pronalaze u ovoj kategoriji ljudi koji mnogo čitaju, a pritom ne nabijaju to postignuće na tuđe nosove) krenu nabijati komplekse onima koji, na primjer, pročitaju po dvadeset naslova godišnje.

I sad se vratimo malo na „Sto ljudi, sto čudi.“ Vjerovali ili ne, snobovi moji dragi, ali na ovome svijetu postoje ljudi koji nemaju vremena, sposobnost organizacije, koncentracije, mogućnosti, mira itd. kako bi čitali apsurdne količine knjiga. Zašto količina pročitanog mora biti natjecanje? Čemu? Zar nije dovoljno da se čita s razumijevanjem, bez obzira na to koliko se pročita? Evo, i sama sam upala u neku krizu te sam u posljednji godinu dana pročitala samo tri knjige. Istina, napisala sam dvije usput, ali poanta je ta da sam pročitala SAMO tri knjige. I osobno, kad vidim naslov „Nekoliko savjeta kako pročitati sto knjiga godišnje“ mi se blago prikaki. Zašto je ovaj ekvivalent mjerenja one stvari na čitateljski način postao tako popularan?

Ljudi dragi, čitajte koliko vam se čita. Čitajte koliko možete. Čitajte što vam paše. Knjiga nije natjecanje. Knjiga je ljubav. I ako pročitate jednu knjigu, pročitajte ju s najviše ljubavi što imate. Koga briga koliko brzo i puno čitate?! Čitajte. Točka.

Nema komentara :

Objavi komentar