Čitateljski klubovi: zašto razgovaramo o knjigama i zašto se učlaniti
Piše: Clara C.
Nisam sigurna koliko dugu tradiciju čitateljski klubovi imaju u Hrvatskoj niti gdje su prvo pustili korijenje, ali to mi koliko god u pravu ili u krivu bila, zvuči kao nešto smo to pokupili od Amerikanaca. Prve asocijacije na čitateljske klubove imam iz američke i britanske mainstream fikcije. Kad ih spomenemo, dolazi mi asocijacija na žensko društvo koje se okuplja u stanu jedne prijateljice i uz vino razgovara o pročitanoj knjizi. I ima nešto zbilja lijepo u toj ideji dijeljenja čitateljskih dojmova.
Kad sam bila član studentskog čitateljskog kluba, jedna je članica poslala citat iz knjige Nore Roberts. U njemu junakinja izjavljuje kako bi se, da traži prijatelje, učlanila u čitateljski klub. Junakinja neke knjige Nicka Hornbyja pak izjavljuje da joj jedini način da pronađe partnera u ovom gradu učlaniti se u čitateljski.
Iako nisam sigurna kad je kultura čitateljskih klubova procvala kod nas, ili je li uopće jer ne znam kakvo je stanje u drugim gradovima, u Rijeci ih pod mrežom gradskih knjižnica danas ima podosta. Nije bitno kojeg ste uzrasta niti što čitate, za vas sigurno postoji klub koji će vas prihvatiti.
Čitanje je usamljenička aktivnost, pa možda baš zato ima posebnih čari u udruživanju s drugima kako bi se dijelili dojmovi i kako bi s razmjenom mišljenja i informacija ljudi rasli zajedno.
No pitala sam se ipak, zašto baš knjige i što nas potiče da se skupljamo? Zašto nikad nisam čula za nekoga tko isto to radi s filmom. Pitala sam se zašto ne postoji toliko filmskih klubova gdje se ekipa s namjerom okupi kako bi razgovarala o odgledanom filmu, što bi na prvu bilo logično s obzirom na to da je film neusporedivo popularniji medij od knjige u našem društvu.
Nisam od onih koji će reći da knjiga a priori bolja do filma, ali ima nešto u raspravljanju o knjizi što nosi težinu. Knjiga je supstancijalnija, i svaka rečenica potencijalna je staza koja vodi novim smjerovima kojima se misli mogu kretati. Samim time, više je potencijala za konfliktne poglede i interpretacije. Usprkos tome što film i knjiga načelno služe istoj svrsi, prenose priču i poruku, to što im je pristup drukčiji ključ je njihova korištenja. Film je življe i punije iskustvo jer stimulira više osjetila, i iako itekako njegov doživljaj ovisi o pojedincu koji ga je primio, činjenica je da zbog toga što jezik i misao nisu jedino čime raspolaže, imam dojam da servira istu sliku koja nosi više potencijala da ju grupa ljudi sličnije doživi.
Vjerujem i da, uz možda poneke iznimke, jedna knjiga zahtijeva više angažmana i snage volje da se uz nju bude prisutan, od jednog filma koji se može primati opušteno i pasivno. Imajući to na umu, rasprave o knjizi drže više potencijala.
Za mene su čitateljski klub i radionice pisanja bili idealan omjer i odabir aktivnosti za slobodno vrijeme. Vjerojatno će se svima koji vole čitati svidjeti ideja da se uključe u grupu ljudi s kojom se mogu dijeliti interesi. Voljela bih da su takve stvari postojale tijekom mog odrastanja.
U svom pozamašnom i višegodišnjem iskustvu bivanja u čitateljskom društvu, znam da postoje veliki benefiti pridruživanja istome. Neki od razloga za pridruživanje čitateljskom klubu jesu :
- čitat ćete knjige koji inače nikad ne biste čitali. Otkrivat ćete žanrove i pravce koje na svoju inicijativu ne biste
- knjige koje ste obradili ostaju utisnutije u sjećanju
- imat ćete priliku da drugi čitaju vama drage knjige i pričaju s vama o tome
- upoznat ćete nove ljude i sklopiti nova prijateljstva, a ljudi su knjige na steroidima, uglavnom zanimljiviji i dublji od knjiga samih
- iako vas naizgled veže samo knjiga, ona vas nikada ne veže na iste načine
Za mene konkretno, osim evidentnih pozitivnih aspekata članstvo je značilo :
- otkriti druge ljude čije vas pisanje zanima i čiji vas tekstovi raduju. Khm, Magazin GKR, khm, Ivana Sudan.
(Nema na čemu Ivana, iako znam da si parcijalno nesklona primanju komplimenata. A ako izrazito nisi htjela reklamu, možeš me ubiti naknadno, iako će moja smrt sad biti sumnjiva)
- saznati da postoji još jedna osoba koja je jednako entuzijastična oko knjige i filma Brokeback mountain, Willija Nelsona i pjesme „He was a friend of mine“ (pozdrav, Lari)
Nadalje,
- dobro ćete jesti jer neki članovi peku kolače
- upoznavat ćete i autore knjiga koje čitate i to će biti super iskustvo
- bit ćete bogatiji za čitavu plejadu knjiga, činjenica, spoznaja
- čak i kad vam se knjiga ne sviđa, to ne znači da rasprava i druženje neće biti dobro
- razgovori mogu transcendirati samu knjigu pa tako od nekog pametnog možete pokupiti pragmatične poglede na život i poneku činjenicu iz korpusa ljudskog znanja koja vam možda neće trebati, ali će biti zanimljiva za znati
- meni se čak dogodilo da dobijem neke knjižice, bilježnice i stripove koji su trebali biti otpadni materijal zato što sam se našla na pravom mjestu u pravo vrijeme
i ono zadnje što mi pada na pamet
- imat ćete ljude koji zapravo žele ići na književna događanja
Ovu kolumnu posvećujem svojim Marginalcima koje nisam vidjela sto godina, jer - život. Ljudi koji jutra zadnje subote u mjesecu provode pričajući o knjigama nemaju gdje drugdje biti nego zajedno na margini. Posvećujem je Gradskoj knjižnici u Rijeci koja odlično radi svoj posao i nadasve, Caru Imperatoru Kozmosa koji nas sve drži i bez kojega ništa ne bi bilo moguće.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.