srijeda, 13. veljače 2019.

Natali Šarić | Trunje


Da mi je ući u knjige
u kojima se ljubav voljela na kap,
među mirisne korice, mirišljave strane...
pa da, zanesena, kao trun na vjetru,
ne naslutim kamo će srce.
Zacijelo bih i tu,
kao Sidarta,
tražila kruha iz tvoje ruke,
spremna na iskonsku glad.

Nestaše Tolstoji, Byroni,
svi oni Wertheri i Ane,
mećavom trena zameteni.
Stremljenjem pličinama,
dubina nam posta nedostiž.

Eh...
Da mi je u te knjige
pa da opet, kao trunje,
besciljno dišem.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.