Kolumne

nedjelja, 9. prosinca 2018.

Jagoda Nikačević | Duško Babić: Akvarij za svijer


MOJE RIJEČI SU SVJETOVI *

Moje
oduševljenje knjigom poezijeAkvarij za svijetpesnika Duška Babića započinje na samom početku čitanjanaslovom. Ne pročitavši niti jednu još pesmu razmišljam kako je pesnik svoj (naš) svet smestio na zgodno mesto, u akvarijum.

Domi
šljato, nema šta. Jer, zna seakvarijum je od stakla ili tako nekog materijala koji je providan. Znači, sve je vidljivo, transparentno, dostupno oku. I srcu.

Ali, Duško Babić ide i korak dalje. U naslovnoj pesmi otkrivamo, već u prvom stihu, da je akvarijum zapravo on: U mojoj krvi žive ribe. Već ova prva rećenica je dovoljna za pesmu. Ali ne i za pesnika, koji (voli da) se igra, razrađuje i dograđuje, prepliće i tka. I, zato on uvodi novog aktera - malog, tek rođenog Boga. Pesmom kolaju dve struje: jedna, donja, sa savršenim plivačima - ribicama i druga, gornja izvan akvarijuma, sa prebrzo odraslim (starmalim) Bogom koji bi da malo ili, možda trajno, (u)šuti, baš kao vesele ribice iz akvarijuma.

Naravno, naš pesnik je divnog srca i široke duše – prima ga u svoju krv, u akvarijum. Jer, ne rekosmo li?– on voli da se igra. Primajući ga, on je pesmu obožanstvenio.

U njegovom akvarijumu ima mesta za sve. Tu je brižljivo smestio Samohrano sunce i Sfingu, pa patuljke i svemirsku kitopsinu. Našlo se mesta i za Arhimeda iz Sirakuze kome će, kao dobar i brižan domaćin, pažljivo obrisati suze, Irmu i Mariju, i sve devojke sveta. Svaki stih ove zbirke stoji kao sjajno, besprekorno uglačano ogledalo u kome bi se, nagnuti nad njim, mogli prepoznati i Lorka, i Borhes, i Pavić zajedno.

Ono što mene, a verujem da je tako i sa ostalim čitaocima, posebno raduje i ispunjava zahvalnošću jer, toga sve manje ima u ovom našem surovom svetu, jeste britki pesnikov humor kao jedan od zaštitnih znakova sredine iz koje dolazi. U pesmi Konačno odredište, nabrajanje (prevoznih sredstava i maršruta) nije samo u funkciji stilizacije i zaokruženja iskaza. Nijansiranje atmosfere i suptilna gradacija od egzaktnog (relativnost geografije) do nadrealnog (zlobni čovečuljci) daju odgovore na neka važna životna pitanja i dešavanja. Ili, pesma Cirkuska cenzura koja na beskrajno šarmantan način ukazuje na dvojni moral onih koji brane ili misle da brane moral.

I, na kraju, izdvojila bih par stihova iz pesme kojom Duško Babić, pesnik i sanjar, započinje zbirku 24 karatni snovi jer će se svima koji pročitaju knjigu Akvarij za svijet desiti upravo to:

Djeca bi po završetku filma
hodala kao mjesečari
po nevidljivoj žici
od čistog sna

* stih iz pesme U gostima, Duško Babić


Jagoda Nikačević, književnica
Beograd, 21.09.2015.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.