utorak, 13. studenoga 2018.

Petra Birman | Igra






Kriminalni milje emocija.
Besmislenost  svakidašnjice
utopljena u vrču života.

Napola prevrnuti vrč lomi se
u rukama svemira,
u prstima muškarca  koji
me jedini poznaje.

Svjetlost.
Sloboda i zarobljenost.
Vrućina i hladnoća.
Bojazan i bezbrižnost.

Dolazak Njega koji je
glavni igrač ondje
gdje nas ima mnogo.
Moj igrač koji će  podsvijest
znati otopiti u vrču.
Igrač koji zna da je igra i
Moja.
Moj igrač koji iz mase izdvaja
atome naše svijesti
i slaže ih – dan za danom –
ispod kričavog drveta u gradu
ljubavi.

Dvije duše koje stanuju
u svemiru oprezno koračaju
pored miljea izgubljenih
pjevajući najneviniju
melodiju života.
Oprezno
 ne bi li se porezali
na ostatke sebe;
na komadiće kojima su
crtali igru;
na oštar rub stepenica
kojima su hodali
na putu do vječnosti.

Još samo nekoliko stepenica i
vrč će postati samo nacrtana
maštarija jedne, u nizu, regresija.

Nema komentara :

Objavi komentar