Kriminalni milje emocija.
Besmislenost svakidašnjice
utopljena u vrču života.
Napola prevrnuti vrč lomi se
u rukama svemira,
u prstima muškarca koji
me jedini poznaje.
Svjetlost.
Sloboda i zarobljenost.
Vrućina i hladnoća.
Bojazan i bezbrižnost.
Dolazak Njega koji je
glavni igrač ondje
gdje nas ima mnogo.
Moj igrač koji će podsvijest
znati otopiti u vrču.
Igrač koji zna da je igra i
Moja.
Moj igrač koji iz mase izdvaja
atome naše svijesti
i slaže ih – dan za danom –
ispod kričavog drveta u gradu
ljubavi.
Dvije duše koje stanuju
u svemiru oprezno koračaju
pored miljea izgubljenih
pjevajući najneviniju
melodiju života.
Oprezno
ne bi li se porezali
na ostatke sebe;
na komadiće kojima su
crtali igru;
na oštar rub stepenica
kojima su hodali
na putu do vječnosti.
Još samo nekoliko stepenica i
vrč će postati samo nacrtana
maštarija jedne, u nizu, regresija.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.