Igor Petrić | Kazalište života

Pored nas,
vrijeme prolazi
gotovo neprimjetno
i čini se nemogućim,
ali kao da smo pobijedili nepobjedive.

Usporavamo disanje.
Otkucaje srca sveli smo na minimum
čekajući strpljivo u dosadi,
svršetak svega ovoga.

Smisao postojanja
odavno je izgubilo značenje.

Prepušteni sami sebi
zaranjamo duboko ispod dosega svjetlosti
čekajući trenutak istine
kad s kože bacit ćemo oklope
prije povratka u gledalište.
Nastojat ćemo zauzeti najbolja mjesta
jer pogled s njih širi je
i vidi se jasnije.