ponedjeljak, 1. listopada 2018.

Đurđa Vukelić-Rožić | Majstori, majstori


Ante, naš tadašnji susjed, ozbiljan, obrazovan i fin čovjek, no prepun kronično ozbiljnih isprika glede svoje dugogodišnje nezaposlenosti, ponudio se da u ime prijateljstva naših obitelji i njegovanja dobrosusjedskih odnosa iskopa usjek za plinski cjevovod na našem dvorištu kako bismo, napokon, našoj novoj kućici priključili i plin. Kako je moj suprug bio na službenom putu, doista sam prihvatila Antinu pomoć te je čovjek uskočio i počeli smo s iskapanjem panamskog, oprostite, plinskog kanalčića.


Antin veliki projekt startao je u utorak, u ponedjeljak je odmarao od roštilja i piva te od posjete rodbine. U utorak smo ponajprije popili kavicu, finu crnu kavicu s osamnaest zrna šećera, dvanaest zrnaca vanilin šećera, dvije žličice mlijeka i tri žličice zamrznutog šlaga. Onda smo oko osam sati prešli na planiranje i mjerenje smjera kretanja našeg usjeka. Oko devet i trideset izjavio je kako je vrijeme gablecu, pa prije no što smo pošli potražiti alate, ispekoh majstoru Anti u šest-litarskoj rajngli tri komada slanine i pet jaja. Masne brade i sjajnih očiju, Ante je s velikim užitkom pojeo i pun tanjur, i zdjelu i jaja, i salatu kristalku te slaninu. Što je istina, istina je, metalni pribor nije pokušao glodati. Zadovoljno je, nakon svega, zapalio cigaretu i uživao u svojim probavnim glazbenim notama, rasterećen svih misli, primisli i intelektualnog promišljanja. Onda je zadrijemao i odhrkao tri sata. Nakon slatkog i okrepljujućeg sna, pošli smo tražiti kosu, štih, kramp i lopatu i… eto ti već i trinaest sati. Želudac se ispraznio i počeo zavijati, a moj ti Ante pošalje mene spremati ručak. Ispržih šnicle i ispekoh grah. Zamirisa juhica od rajčice s noklicama od brašna iz mlina u blizini i salata od krastavaca s vrhnjem iz susjedne ulice. Fizički čovjek radi, treba mu kalorija. Pozvah Antu na ručak, a on već napeo špagice na kolčiće, trasirao smjer, pokosio travu i taman pljunuo u šake i počeo raditi, a ja ga, jadnog, prekidoh u trenutku svečanog otvaranja i početka radova. Pojeo Ante sve, dok si rekao keks. Ne može se bijedan čovjek ni sagnuti. Jedva diše, crven u licu. Bog zna što mu se sve može dogoditi ako će sada teško raditi, pa mu natočih, po tko zna koji put gemišt, za lakšu probavu silne i teške hrane. Malo popričasmo, i samo što se sunce ne spusti za obzor, zapne Ante i iskopa dva metra kanala, dubine tridesetak centimetara. I pade mrak. Ode Ante kući, a ja u nabavku. Pripremih cijelo pile za sutrašnji ručak, kupih pola kilograma jegera i nešto mladog luka za marendu, bocu Lavova za dezinfekciju i jutarnji dah, dva pakovanja domaće turske kave iz Južne Amerike, valjda sa svetog brda Minas. Tako reče Ante da valja tražiti kavu, baš s tog brda. I tako iz dana u dan. Ante je kopao taj jarak od utorka do subote, od subote do utorka, i ne iskopa ni pola predviđenog i potrebitog kanala. Nazvah njegovu ženicu i rekoh da ga povuče s mjesta šefa gradilišta, ovog volonterskog, dobrosusjedskog i dobronamjernog, a navodno, besplatnog projekta. No, ona ni da čuje. Kaže, Ante je častan čovjek, mora završiti započeto. Kakav bi to obiteljski prijatelj bio i ostavio jarak neiskopan, i nas, svoje susjede, na cjedilu.

Te subotnje večeri, mladi susjed, onaj s desne strane naše kuće ako dolazite iz centra, koji se netom vratio s terena, pod noćnom rasvjetom iskopa, za tili čas, cijeli kanal duljine sedam metara i dubine sedamdeset cm. Snažan momak, neoženjen, faca.

Stalno me gleda, mjeri i odmjerava, onako znate, preko oka. Nikako da ode. I pola noći prošlo i nestalo Lavova, tri runde kave i pet partija bele. Svanu jutro, kad eto i našega Ante. Pridruži nam se u beli. Rastasmo se uz platu pršuta i sira, orahnjače i cijelu tepsiju makovnjače.

Sljedeći dan čekala sam majstore potpuno spremna. Prijatelji obitelji koji će instalirati neke cijevi, bili su na broju. I sve će uraditi, tako bar kažu, besplatno, iz čistog prijateljstva, dakako.

Objavio Hrvatski sabor kulture 2008. godine u ‘‘Zborniku književnih i
likovnih radova hrvatskih neprofesionalnih stvaralaca’’

Nema komentara :

Objavi komentar