nedjelja, 7. listopada 2018.

Gordana Malančuk | Danijel Špelić: Odjeci


Svaki put kada dobijem neku knjigu na poklon, srce naraste za jedan broj i prijeti da će iskočiti iz grudi, i već bih se trebala naviknuti na to, ali ne ide. Pogotovo kada knjigu dobijem od samog autora s posebnom posvetom, i to za rođendan! Kako sam već imala prilike pročitati uvod iste, a već znam koliko dobro Špelić piše, nisu "Odjeci" stajali dugo, nepročitani, na polici.

Priča prati mladog junaka Domagoja, koji se nakon nekog vremena vraća u rodni grad da bi pratio radove uređenja na 30 godina napuštenom imanju. Po dolasku mu se događaju čudne stvari koje nemaju logično objašnjenje, a zbog kojih povjeruje u postojanje duhova. Njegov avanturistički duh i znatiželja, potiču ga da prouči povijest imanja, te saznaje da je upravo na njemu prije 30 godina cijela obitelj brutalno ubijena. To saznanje navodi ga da pomisli kako duše ubijenih nemaju mira, i odluči im pomoći. Stvari se još malo zakompliciraju kada u Domagojev život uđe nova djevojka Dijana, koja mu je ujedno i prva susjeda. Rađa se i nova ljubav, no boravak na imanju postaje sve opasniji, a ono samo krije još jednu tajnu čije razotkrivanje djeluje razarajuće!

Zanimljivo je pratiti rad jednog autora od samih početaka. Otkako sam saznala za Špelića, prije nekih cirka tri mjeseca, i pročitala sve što sam imala, mogu samo zaključiti da što god Danijel napiše, ja ću pročitati. Od samog početka, ne odudara puno od stila pisanja koji je uvijek pitak, a sadržaj je napet i zanimljiv. Ovo je prvi horor koji je napisao, ali s velikom dozom kriminalističke note zbog čega ne odudara od svog prvotnog žanra. Napredovao je u tom smislu da je poradio na karekterizaciji glavnih junaka, obogatio je vokabular i proširio dijaloge, a opisi interijera i eksterijera su širi, realniji, i gotovo opipljivi. "Moja Slavonija" - kako sam kaže i ovog je puta pronašla mjesto u njegovom romanu, a izmišljeno mjesto Trenkovac (koji je spoj stvarnih gradova Pakraca i Lipika), navodi čitatelja da otiđe tamo pogledati lokacije o kojima Špelić piše. Roman je zanimljiv tim više što ima nekoliko preokreta i "krajeva" što pridonosi kvaliteti samog djela.

Još jednom, ostala sam zatečena napisanim, i još jednom preporučujem čitati uz čašu dobrog vina i zaključanih vrata, spuštenih roletna i u polumraku sobe. Ako je moguće - nikako nemojte biti sami!

Nema komentara :

Objavi komentar