srijeda, 3. listopada 2018.

Admir Džibrić | Lorena Kujek: Ispod ledene epiderme


ISPOD LEDENE EPIDERME S LORENOM KUJEK

Na krilima snova, Regeneracija neslomljive, Ispod ledene epiderme...

Više to nije sporadični pucanj ili zalutalo tane (metak), već rafalna paljba pera same autorice.

Borbom unutar sebe, kao što i sam naziv zbirke pjesama otkriva, sve ono zagonetno što na prvi pogled se krije, ističe ko je ustvari i sve više uvlači nas čitaoce u svoj višedimenzionalni svijet. Uzgred, komprimituje crninu navlačeći bijele oblake i širinu u svom dalekozoru isticanja umjetnosti i njene vrijednosti.

Istina, ne obilazi da spomene i opise susreta s nečim što od nas svako objeručke ne stišće dlanovima. No, sve te dramatične istupe oblaže slojem vlastite invidualnosti i svako sivilo ima i trag opet neke neobičnosti, pokazuje da sve oko nas nije "med i mlijeko".

Svojim netradicionalnim riječnikom u poeziji od većine koji pišu odskače od svih i simbolizuje svoju jedinstvenost, izgrađujući vlastiti identitet.

Postaje i pisac, i čitalac, te tragač za rješavanjem svega uprkos neobičnoj anomaliji protivrječnosti da čovjek nije bez alternative, to jest krajnjeg cilja. Sagledavajući njeno pisanje, njena djela su pojedinačna i čine svako za se nešto posebno, ali opet i zajedničku cjelinu gdje kvalitet baca na koljena i apsolutno ponižava kvantitet, davajući veliku dimenziju u našem putovanju po Zemlji i Svemiru, dokaz iz njenih očiju sija galaksija sjajnih zvijezda.

Činjenica je hrvatskom pozornicom književnosti odavno ne drma neka žena. Od Ivane Brlić – Mažuranić, Dubravke Ugrešić, Zofke Kveder. Uistinu, spisateljica dobrih ima, no, gromada onih izuzev skoro preminule Vesne Parun uistinu ne. Tek sporadičnih pucnjeva ima, te ne može se ni oteti dojmu da nedostaje baš ta koja će to pisanje uzdići na viši nivo, skalu podići na razinu gdje neće se moći poreći ove tvrdnje, koja će biti nova Ahmatova ili Sylvia Plath.

Imajući sreću da prvi pročitam njene zapise duše zaista ne mogu ostati ravnodušan.

Biografija nikako da me ubijedi da listam notes dvadesetodišnjakinje. Po spisima rekli bi bar spisateljica u četrdesetim, pedesetim, zrela osoba.

Očit dokaz, Životopis – težak život čini osobu iskusnom, godine su nevažne i naravno neozaobilazna klasika – čitanje drugih djela čini pisca još školovanijim, bez obzira što i protivrječne osobine kod većine autora nižu se kao đerdani: raskalašenost, blud i kocka. Stoga, pokušaji nekih da neosporno i nepravedno umanje kvalitet i s dozom podrugljivosti, nije ništa sem obične bolesti i manije sadašnjih ljubomornih, malograđanska zloća.

U mojim očima je Sylvia Plath.

Jednostavno, postoje pisci koji krstareći mislima po tom ostrvu i svirkom nekom ožive te neke možda nedodirljive predjele, davajući ujedno i smisao i sadržaj života i koliko uopšte vrijediti boriti se za neki cilj i dostignuće.

Stoga i zaključujemo Ona je Nesumnjivo, lirski talent s poezijom pomiješanom dozom naivnosti, emocija i patetike, čija prezentacija transparentnosti duha oslikava neprestanu lucidnost i samouvjerenost svog doživljaja svijeta i okruženja, te je takvu prenosi na papir. Bez obzira na nesigurno i samačko tlo, ona opet junački izdiže se i pokriva golotinjom svoje duše. Istina, nije još Ana Ahmatova, nit gore pomenuta Sylvia Plath, ali s vremenom koje dolazi sigurno je da će da se ljulja brod u moru književnosti Hrvatske.


Admir Džibrić (2018).

1 komentar :

  1. Zadovoljstvo mi je bilo ponovo sarađivati s vrsnom umjetnicom - spisateljicom i biti jedan od onih koji prvi pročitaju njene spise. Čitaocima preporučujem knjigu, jer zaista imaju šta da pročitaju od nekog ko sigurno otvara vrata samog vrha hrvatske književnosti.

    OdgovoriIzbriši