srijeda, 26. rujna 2018.

Slađana Benkus | Preporuka


Sinoć sam pročitao tvoj omiljeni roman u jednom dahu –
Baš poput tebe.
Ti si mi ga preporučila i dobacila:
„Trebat će ti maramice.“
Znao sam – to znači da si plakala.
Ali nisam znao da taj roman govori o nama.
Gutao sam stranice ispisane našom pričom.
Proživio sam ponovo svaki naš trenutak:
Ovaj put u mislima i suzama u očima.
Nisam sinoć ni oka sklopio u krevetu kraj druge žene
- zbog tebe.
Zaklopljeni roman grlio sam cijele noći
Kao da grlim tebe.
Na korici ispisana tvoja je biografija u dvije riječi
- zauvijek sama.
Te su mi riječi probole srce.
Znao sam što znače i tko je za njih kriv,
A nikad ga nisi okrivila.
Sinoć sam pročitao našu priču  tvom romanu
pod pseudonimom za koji nisam znao da postoji.
Kao da si znala da nikad neću biti zaista tvoj
I da našu priču ne smiješ javno ispričati.
Sve si osjećala, sve si znala.
Jučer kad sam te, nakon toliko godina opet sreo,
Bila si nasmijana.
Ali ja sam znao što se krije ispod tog osmijeha
- toliko sam te ipak upoznao.
Strpljivo si slušala moje riječi kada sam ti opisivao kako živim.
Ti nisi rekla ni riječ o sebi.
Samo si mi preporučila dobar roman koji si pročitala
I na odlasku dobacila: „Trebat će ti maramice!“.
Znao sam – opet si zbog mene plakala.

Nema komentara :

Objavi komentar