Kolumne

srijeda, 8. kolovoza 2018.

Pramcem u sumrak

PSIHO TANTE

Piše: Jelena Miškić

Od nedavno hrče dok spava. Ima svoje rituale, od "spava još" kuhanja turske kave, laka za nokte sa šljokicama, preko crno-bijelih filmova nedjeljom ujutro, do maratonskog buljenja u vodu. Jednom je vozila 37 kilometara zbog limenih viklera za frizuru. Jednom je vozila i s maskom od avokada. Policajac u Vinkovcima je na kraju ipak popustio jer ništa sporno nema u vožnji s maskom na licu od avokada. Može pojesti neograničen broj štuka. Prezire hobotnice ispod peke. Jednom je kaže sanjala kako joj je hobotnica pojela mačku. Preko tog nikako ne može preći i kune se da nikada više, do kraja života neće okusiti tu deliciju.
Iz principa. Iako principe obilazi u širokom luku. Kaže kako svaki oblik moždanog i emotivnog zaštopavanja ne može završiti dobro. Za nikoga. A onda tumači da zapravo princip oko hobotnice i nije princip jer ne šteti niti jednoj strani. Iako zbog tog tumačenja ne odustaje od svog stava. Zna kako je tvrdoglava. Jako voli pse. Bube i gmazove samo izdaleka. Omiljeni parfem joj je miris ručnika nakon tri dana kupanja na Dunavu. Ima veliku torbu kada ide na plažu u kojoj nosi križaljke koje nikada ne rješava. Kaže kako je sama sebi naučila biti najbolja prijateljica i neprijateljica. I kako zbog toga nikada ne može biti sama. Nikada ne kuha po receptu, već po osjećaju kako je to radila pokojna baba. Kune se kako je tako svako jelo jedna posebna priča. I da upravo takav život treba biti. Sastavljen od iako se u prvi mah može učiniti od istih namirnica koja čine omiljena jela, dragih ili manje dragih ljudi, događaja, minijaturni odmak, začin više ili manje, sitnica je koja promjenu znači.
I za te riječi tvrdi kako su najveće u ovozemaljskom življenju.

Sitnica. I promjena.

Ali da postoje i ostale velike riječi oko kojih vodi spor sa samom sobom i dok ga ne riješi neće ništa govoriti. A to su riječi hrabost i riječ ljubav.

I kaže kako je najzdravije i najproduktivnije samo sa sobom raspravljati. Ostalo je sve gubitak dragocjenog vremena. I da ona stara - ispeci, pa reci nipošto nije za bezveze.

Kada ju pitam što najviše voli, kaže da voli previše. Ali ne dodaje - toga. I kako je to blagoslov. I kako joj je trebalo jako, jako puno ljeta i zima i spomenutih unutrašnjih razgovora kako bi došla nekamo.

A kada ju pitam kamo je dospjela. Ona kaže - kući.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.