Kolumne

ponedjeljak, 6. kolovoza 2018.

Biljana Kovačević | Soul



Što bi se dogodilo kad bismo mogli birati godine
Po potrebi da nam idu uz kosu ili oči
Naručiš ih onako preko ramena stojeći za šankom
Ma daj 18 da me pukne blues
Uvrti me u sebe kao otvarač za vino
Kad krene jedna s polja pamuka
Pa raskrvarim do bola
Leđa pognutih pred bičem
Ili, odabereš 30 kad sretneš nekog zgodnog momka
 A tvoje su već prešle neku
A on sluša funky
i tebi je s njim jedino zajednička sinkopa
I duboki zvuk bas-gitare što izvodi komplicirane melodije
Ne možeš nikako uhvatiti ritam s mlađahnom gitarom
Jer je ona uvijek brža od tebe
Ri –tam ri –tam ri- tam
Ni kad ga razdvojiš tebi ne liči ni na što osim na ono
Rintam rintam rintam
Za obitelj kuću i djecu i stare roditelje
Oh, kada bih mogao naručiti godine po želji
Pa da si ostvarim one želje iz djetinjstva
Kad poželih biti lovac ili moreplovac
Jurišnik na zmajeve i princeze
Ne znam da li bih ikad poželio biti star
Mudrac s Himalaja
Makar me citirali svi na svijetu
Al' jedino što sigurno znam jest
Da svaku godinu  prilagoditi mogu
Jednoj pjesmi prema raspoloženju
Konobar, daj još jednu, neka duša plače
Pusti mi soul

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.