Kolumne

ponedjeljak, 21. svibnja 2018.

Prevoditeljski brod ipak sigurno plovi


O prijevodima i prevođenju nikada dosta govora i razgovora, pogotovo u zemljama i jezicima s relativno malim brojem govornika, tzv. „malim jezicima“. Kako naša zemlja i jezik potpadaju pod tu klasifikaciju, tribina Književnog petka posvećena ovogodišnjim laureatima najvažnije prevoditeljske nagrade - Nagrade Iso Velikanović, itekako pogađa temu. Tako je voditeljica i urednica tribine Petra Mrduljaš imala priliku predstaviti ovogodišnje dobitnike: Doru Maček za životno djelo i Dubravka Torjanca za prijevod godine.

Sveučilišna profesorica i utemeljiteljica skandinavistike u Hrvata, Dora Maček, prevoditeljska je legenda kojoj su se u životu, kako sama kaže, najvažnije stvari događale – slučajno. Iako profesijom i obrazovanjem anglist, stručne su je preokupacije, preko staronorveškog, dovele na teren skandinavskih jezika, s kojih je tijekom godina prevela cijeli niz naslova starije i novije književnosti, među kojima se ističe najteži zadatak: staroislandska Edda. Pored toga, utemeljila je odsjek i studij skandinavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu – počevši sa studijem švedskog jezika, na kojemu je godinama i predavala. Usprkos prilično bogate intelektualne, filološke i prevoditeljske biografije, Dora Maček zadržala je skromnost velikih i značajnih ljudi. Tako bez krzmanja priznaje da joj prijevodi lirske poezije „baš ne idu i da ih nerado prevodi“ te da suvremeni danski korektno prevodi tekstualno, ali govorno, eto, baš i ne bez teškoća. To mogu reći samo istinske prevoditeljske veličine.

Dubravko Torjanac je, u neku ruku, također „slučajno“ završio u prevoditeljskim vodama. S obzirom da je obrazovanjem i profesionalnim statusom kazališni redatelj, prevoditi s njemačkog počeo je iz nužde – „da bi imao što igrati u teatru“ u kojemu je radio. I tako, malo po malo, skupilo se blizu 30 prijevoda ozbiljne književnosti s njemačkog govornog područja (autora kao što su Johann Wolfgang von Goethe, E. T. A. Hoffmann, Heinrich von Kleist, Friedrich Schiller, Ödön von Horvath, Frank Wedekind, Gustav Meyrink, Friedrich Dürrenmatt, Georg Büchner, Sigmund Freud, Robert Musil i mnogi drugi). Ipak, nagradu za prijevod godine Dubravko Torjanac dobio je za prijevod kapitalnog djela njemačke srednjovjekovne književnosti – Brod luđaka, Sebastiana Branta. Riječ je o satiričnom spjevu s kraja 15. stoljeća, prevoditeljskom izazovu u svakom pogledu, koji je Torjanac hrabro prihvatio, a čini se i uspješno riješio, na korist i zadovoljstvo svih ljubitelja lijepe književnosti.

Na koncu, može se zaključiti da je naslov tribine u potpunosti točan: bez (dobrih) prijevoda nema svjetske književnosti na hrvatskome jeziku, a posljedično tome ni (dobre) hrvatske književnosti. Ali točno je i to da hrvatski prevoditeljski brod plovi sigurnim kursom, iako ponekad nemirnim vodama...

Nema komentara :

Objavi komentar