Poetski otpor zaboravu
Fuzul Marin, Na krilima bure, knjiga pjesama u rukopisu, GK Benkovac, Biblioteka ZaPis, Benkovac 2018.
Po rimi, metru, ritmu, glasovnoj strukturi, kompozicijskom ustrojstvu pjesme, bibinjskom jeziku, Marin Fuzul jedan je od najinteresantnijih živih baštinika bibinjske poetske riječi. To je poezija koja rimu, metar, ritam… upotrebljava na takav način da ih napuni sadržajem: Bibinjem, kamenom, lozom, mrižama, ribarenjem, težacima, tovarima, maslinama, lozom… i to tako da u njihovoj podlozi zvuči tradicija, zvuči starina, tradicionalnim pjesničkim senzibilitetom. U tom senzibilitetu ogleda se na sržan način poetska riječ u dimenziji u kojoj se u cjelinu stapaju prošlost, sadašnjost i budućnost.
U proliće kad procvita / mendula, murva, drača / usnuja bi a ne mogu / sve me opet tebi vrača… - Oprosti
Ta Marinova poetska posebitost i punina, blagost u stihovima donesenoga Bibinja, donesenoga zavičaja, ogleda se u spoznaji, posvjedočenoj osobnim životnim iskustvom:
More plavo, more sinje / spominjen ti uvik ime / tvoje škoje otoke i vale / i lipe pisme iz uske kale / di god dođen sviman ću reći / kako su nan more ostavili preci… - More
Marin Fuzul svoj je pjesnik, onaj koji se nije dao zavesti poetskim modama, stalno dokazujući koliko su vrijednosti poezije duše neprolazne. Čuvanje jezika, običaja, baštine…
Ima jedno lipo misto / što ga i ja zoven dom / tu je dobri sveti Roko / što ga čuva snagom svom / tu je lipo plavo more / i zeleni borovi / tu su kuće od kamena / tu su geni didovi … - Lipo misto
Zavičajne mjere, jezik egzistencije prevodi u lokalnu težačku sudbinu, zavičajnu baštinu, idiom kraja, idiom zemlje i mora, videći prirodu kao osobni egzistencijalni poetski šifrarnik, od niti lokalnog jezika kao ribar svoju mrežu, plete svoju pjesmu. U tom lokaliziranju poezija se zbiva u vještini uporabe jezika, u svoj njegovoj ljepoti i neobičnosti – jezika bibinjskoga kraja.
Voli more voli kraj / i svoj rodni zavičaj / svakog dana iste su mu rute / ne mari za nagrišpane mu ruke / brade side i naborana lica / a po svitu mu se razasula dica / mriže, vrše, parangali i osti / na moru je i kad bura para kosti / kad mu kiša staro lice miluje / na moru je, jer samo njemu viruje / u kaiću svomen ponosan ka stina / s feton kruva i čašicon vina / prije nego parti, Bogu se pomoli / stari ribar, čovik od soli. – Čovik od soli
Bibinjski pjesnik – poščjer, Marin Fuzul pjesnik je izjedna, na nadahnuće, na prvu… prvom svojom poetskom zbirkom otkriva nam svu raskoš svog poetskog umijeća, otkriva nam svoj poetski svijet, od Domoljubnih pjesama, ljubavnih pjesama, pjesama za djecu, uglazbljenih pjesama… Na krilima bure - poetskim otporom zaboravu.
Kraj smokve stare / pišen uvik isto / za bolje dane / čuvan za te misto … - Ljubav će nadoći
Svojom prvom knjigom pjesama Marin Fuzul čulno-misaonom sintezom ucjelovljuje svijet svog djetinjstva i svoga sada, Bibinja, bibinjskih polja, bibinjskog težaka, mora i vala… zavičajno boja riječi i one govore sačuvanim riječima, govore Bibinjem.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.