Kolumne

subota, 3. ožujka 2018.

Marina Mađarević | Natalija Bajer: U raskoraku


Prva samostalna zbirka poezije pjesnikinje Natalije Bajer, čije se poetsko „rođenje“ iščekivalo već dugo, osvanula je ove godine u rukama ljubitelja dobroga stiha i već u svojim prvim todlerskim mjesecima dala naslutiti da je riječ o maestralnom bardovskom pothvatu koncipiranom na načelu „manje je više“.

Zbirka koja je objavljena pod simboličnim naslovom U raskoraku „raste“ navodeći čitatelja na ideju o pokretljivosti životnoga puta, a svojim sadržajem upozoravajući na to kako je lirski subjekt koji nas očekuje pravi homo faber, snažan, ali odmjeren ženski iskazivač ukupne istine uočene u vlastitim spoznajama stečenima u stjecanju životnoga znanja i iskustva. 

Pjesnikinja je svoj dosadašnji pjesnički opus i sjajne rezultate s različitih recitala i pjesničkih večeri upotpunila poetskom prinovom obogaćenom tako jednostavnim, a tako snažnim fotografijama Olivera Bešića, te skupinom tekstova raščlanjenih na tri dijela.

Prvi dio, Kraljevstvo ljubavi, sastoji se od 18 pjesama u kojima se lirski subjekt obraća dragim ljudima (supružniku, kćerima, majci, sestri, šurjaku). Pjesme odišu motivima obitelji, prolaznosti te uspomena i sjećanja. Lirski subjekt je, naime, zapleten u analizu stvorenu vlastitom prolaznošću i starenjem dragih ljudi („Da sam znala tad / Što sada znam / Da nitko ne smije umrijeti sam.“, Isprika).

Drugi dio, Putovanje, u 12 pjesama okuplja svemir, beskonačnost, životni nemir, eskapističke teme bijega od poznatoga u nepoznato, ali svejedno blisko. Želja za potpunim gubitkom odgovornosti ovdje ne može biti u potpunosti ostvarena jer ono blisko (poput, primjerice, sestre u pjesmi Vinjeta do koje se dolazi kroz rascvjetalu proljetnu rapsodiju flore i faune) dodiruje želju za spajanjem s prirodom.

Konačno, završni dio Tražitelji spokoja u 20 pjesama iznosi ono što mori lirski subjekt. Emocionalnost se iskazuje u objavljivanju straha, uzaludnoga truda, tjeskobe, kontemplacije, ali i u vlastitoj ljubavi koju gaji prema drugima. To se najbolje može primijetiti u pjesmi Nasljeđe u kojoj se navodi: „Ne mjerite život / Nečiji / Rekao je  / Prema godinama / Na Zemlji provedenim / Već po dobru / I po ljubavi / Drugim danim.“. Glavnim i vrhovnim motivom cijele zbirke može se nazvati upravo ljubav; ljubav prema najbližima (obitelj), ljubav prema viđenom (okruženje, priroda) i ljubav prema drugima, ali i vlastitim spoznajama i osjećajima.

Prigodno ili slučajno, broj pjesama koje se nalaze u zbirci istovjetan je (preuzimam apsolutnu odgovornost za nepristojno javno iznošenje godina jedne dame, ali, kunem se, činim to u potpunosti opravdano, u ime umjetnosti i ničega drugoga) godinama autorice. Autoričine pjesme kao da su manifest osobnoj borbi koju svi mi (u vlastitim pobjedama i porazima) nezgrapno nazivamo životom, njezinim susretima i rastancima, osmijesima i suzama, snagom ljubavi, veličinom duha, ljepotom odrastanja i preživljavanja. Refleksivnost koja je vodilja svih tekstova vješto se spaja u nemiru i molitvi, spoju vlastitoga promišljanja i vječne ljudske potrage za blagoslovom Onoga kojega često tijekom gradnje vlastitih kraljevstava ljubavi i skitalačkih putovanja zaboravljamo. Riječima Natalije Bajer: „S nemirima / U miru / Zaustaviti vrijeme treba / I blagoslov za sebe / Izmoliti u tišini / S neba.“ (Nemiri).

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.