petak, 23. veljače 2018.

Blanka Will | Vrtovi


Šetnja sa psom drugačija je od one kad si sam sa sobom. Same, misli odlutaju. Bez pitanja. Samo prhnu. Tvrdoglave. Stoga ih valja staviti na povodac. Vratiti ih s mjesta na koje ih nisi uputila. Što nije lako. Ne slušaju.  Opiru se, prkose, bježe, skrivaju iza stabala, vise s grane, plaze ti jezik u lice ma koliko se mrštila, dozivala, prijetila.

Od njih zamiriše cijela zemlja.

U šetnji sa psom osjetila su izoštrena. Prate kretanje psa. Ponese ih njegova radoznalost. I razigranost. Njuškaju miris kojim isparava gustiš. Osluškuju klokot vode. Zapnu o patku što lebdi jezerom. Zrak je rezak, jutarnji.

Magla puže iznad polja gdje kljucaju tri vrane. Tu i tamo koja prhne i napravi krug vraćajući se na početno mjesto. Prigradske vrtove uz cestu nagrizle su kiše. Raskupusali su se i nakrivili svaki na svoju stranu. Svaki je svijet za sebe

Znaš na kojem će mjestu zažutiti prva forzicija.

Nema komentara :

Objavi komentar