Kolumne

nedjelja, 21. siječnja 2018.

Lidija Špiler | Boginja Nap


(ili kako je Fulghumova zapovijed trajno zaživjela u meni)

Ja nisam išla u vrtić i jako mi je žal zbog toga. Ali imala sam predivnu baku i didu s kojima sam živela.

Ak je baka tu bila zadužena za pravilan odgoj i disciplinu, dida je bi tu da pokuša zaje*** isto.

No, postojalo je sveto trojstvo u koju se ni on nije petljal: higijena, hrana i spavanje posle ručka.


Nekom težom matematičkom računicom mogu utvrditi da su kada sam ja imala 5 godina, baka i dida bili vlasnici 49 i 68 na grbači pa im je redovitost i točan raspored obroka te poslepodnevno spavanje bilo nužno. Dakako da sam i ja morala poštivat red. Iz više razloga: a) deca rastu i razvija im se mozak dok spavaju, b) bakin pokušaj da me se primi koja deka ak mirujem nakon ručka barem sat i pol i c) mora se slušat starije, a stariji idu spat. Tak je to kad ti je jedna soba i spavaća soba i kuhinja i boravak i kupaonica i radna soba.

Baka je imala neku svoju, vrlo bogato razrađenu, higijenu poslepodnevnog spavanja.:

- spavalo se na koperdekama, a pokrivalo z dekama ili plahtama, ovisno o godišnjem dobu (da bi se odvojil popodnevni san od noćnog)

- skidalo se u djelomičnu zapodomnu obleku: ak je bilo hladno svi smo bili v štramplama /dugim gaćama i majicama s kojih smo poskidali debele veste; ak je bilo toplo svi smo bili u potkošulji i gaćama a baka u kombineu (razlog isti kao i gore)

- zapirali su se prozori i navlačili oni gusti, platneni zastori koji su bili prek onih laganih belih

- u dvorištu je bila takva tišina da se ni ptice nisu čule; jedino bi ponekad protutnjal vlak iz Ljubljane koji je malo zatresel sobu i zafučkal pri rampi

- baka i ja smo spavale u istom krevetu i svaka je "mirišala smrdljive noge one druge - to je bil svakodnevni uvod u spavanje ("joj, tak ti noge smrdiju, prava anestezija! ko bu me zbudil!")

Spavali smo po vuru i pol. Baka se prva dizala, čist potiho. Pristavljala bi vodu za kavu, vadila napolitanke ili albert kekse na ukrasni tanjurek, gulila i rezala jabuke ili prala neko drugo voće. Ja sam se, obično, zadnja zvlekla, kad je već kava fest mirišala po sobi ili na dvorištu.

Ptice su opet grgorile svoje, mačke hodale po krovovima, naše dvorište bi se napunilo glasovima.
Nisam se preveč bunila na to kaj moram posle ručka spat. Moja mama je. I prigovorila je baki al se ova ni dala: "nebu kad naraste imala vremena za spat popodne, nek se sad odmori". I točka.

I kad sam počela delat, hvatala sam svako slobodno popodne da prilegnem. I kad su deca došla. I na moru.

I sad idem leč. Skinem si hlače od trenirke i vestu, legnem se na poplun i pokrijem z dekom, dve. Zamračim sobu s istim onakvim gornjim zastorima (dolnje ni nemam). Zatvorim prozor. Vlak ne čujem jer mu nisam više tak blizu. A i zagađenje bukom je puno veće.

Onda se zdignem, divno usanjana i topla i potražim keks, kavu i voćku.

"A, ipak me v nečem poslušala" čujem ju kak govori didi. Dok kuha popodnevnu kavu za sve moje tam gore. I onda se svi zbudiju, grickaju napolitanke i jabuke i srću vruću kavu. Iz malih šalica s cvetekima.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.