subota, 13. siječnja 2018.

Dnevnik (ne)obične djevojke

Srce pamti

Piše: Božana Ćosić

Znam da sam rekla da idem ispočetka, da ću sve zaboraviti i okrenuti se budućnosti, ali nije tako jednostavno. Zapravo, sve se zakompliciralo otkada sam rekla da se udajem. Kao da sam tim riječima sve preokrenula naglavačke. Ispalo je da se udajom opraštam od društva pa i života. Ajme, pa je l' to normalno? Je li  moguće da u dvadeset i prvom stoljeću ljudi tako reagiraju na objavu zaruka i da misle da ću se udaljiti od svih. Ne mogu vjerovati, ali izgleda da je tako. No, postoji tu i druga strana medalje, naime, sve počinje i završava u Glamuru.

Vjerovali ili ne, iako je prošlo dosta vremena i iako smo zapečatili  to poglavlje, Glamur nas prati u stopu pa se tako još uvijek nismo riješili čudnih likova, Hrvojevog nepravednog zatvaranja i Antonija koji je na kraju pokazao svoje pravo lice. Kao da je Glamur uistinu bio uklet ne da nam mira i gotovo svatko tko nas poznaje, zna i njegovu priču. Ali možda i ne bi bilo tako kako je i možda me to ne bi toliko mučilo da nije Laninog kukanja, prigovaranja i čega sve ne. Negdje u svojoj glavi kreirala je priču da je mrzimo. Ne, ne mrzimo je, niti ćemo ikada. I Hrvoje i ja razumijemo njezinu odluku da ostane uz Antonija premda nije od nje korektno. Razumijemo jer znamo što je ljubav, što ljubav čini i što smo sve spremni učiniti za voljenu osobu. Prema tome, ako je Antonijo ljubav njezinog života ima potpuno pravo biti uz njega, ali ne i nas uvlačiti u čudne priče. Sada je još ispalo da je nećemo pozvati na vjenčanje, da sam izabrala Kristinu za kumu baš zbog cijele priče, a to nije istina. I da se ništa od svega nije dogodilo, opet bih izabrala Kristinu.

Kristina i ja se poznajemo još od vrtića. Spletom okolnosti sam je zanemarila, odnosno, nisam se družila s njom koliko sam htjela, ali smo se redovno čule pa i ipak našle vremena za kavu. I ona je sve to prihvatila. Zna da se život mijenja, da nas odvodi na sve strane i baca u svakojake situacije. Zna i da sam se morala posvetiti poslu ako želim uspjeti. Dakle, nije razlog onaj koji Lana misli da je, nego sam i kao tinejdžerka kada sam maštala o vjenčanju znala da će mi ona biti kuma. To je jednostavno bilo logično i uvjerena sam da bi Lana shvatila da sve nije kako je. No ja tu ne mogu ništa. Objasnila sam joj, a na njoj je da prihvati ili ne. Nemam ni vremena ni volje natezati se oko takvih stvari. Preda mnom je ozbiljan život i sve što on nosi sa sobom. Osim toga, opet radim i imam puno obveza.

Tako je to u životu. Nikako na čvrstu granu. I koliko god se trudili ostaviti sve loše iza sebe, srce pamti, u njemu ostaje vječni trag.

Žalim zbog mnogo toga, što sam uopće upala u priču s Glamurom, ali iz svega sam i naučila nešto i postala svjesna stvarnog života.

Nema komentara :

Objavi komentar