Kolumne

subota, 27. siječnja 2018.

Denis Kožljan | Vladimir Vidrić: Jutro


Pročitavši nešto više od desetak pjesama iz zbirke "Jutro", samo sam se zapravo podsjetila na ono što sam o Vidriću, pjesniku , liriku Moderne, naučila iz Književnosti. On je pravi ekspresionist ali sa strahovitim osjećajem za sliku (slike vizualne, a kasnije olfaktivne i akustične), javljaju se u svakoj njegovoj pjesmi koja nas čitatelje jednostavno vuče k sebi. U nekim je pjesmama stih vezan, u nekima slobodan, pjesme su pisane u katrenima, a rima je vrlo lijepa i pojačava dinamičnost odnosno sveukupni dojam čitanja.
Njegov stil i pjesnički izričaj je vrlo poseban, tim više što vrlo često piše u vokativu, dakle svojim se motivima u pjesmi obraća sa "Oj"...vi... Istovremeno mogu reći kako se Vidrić zapravo kao subjekt pojedinebog pjesme gubi u nekom mitskom liku, a najčešće su to grčki bogovi, Zeus, Pan, Perun, pa inje, nimfe... I upravo takav ga način pisanja čini originalnijim i suptilnijim. Svijet o kojem autor piše je minijaturan, a zapravo tako nevin, čist i pojačan trenutačnom trećom dimenzijom što je i jedna važna karakteristika Vidričevog načina izražavanja kroz pjesmu -stih.. Između pjesama: U oblacima, Na Nilu, Scherzo, Coena. Mentor i pjesnik Bosket, Narodna, Plakat, ipak ću nešto više reći o onim stihovima koji su na vrlo specifičan način, obilježili Vidrićevu pjesničku notu.

Prvo ću reći kako je negdje u jeku njegova stvaranja , možda i najupečatljivija, ostala pjesma "Jutro", po kojoj je zbirka i dobila naziv. Eto, buđenje dana, započinje prisustvom boga Pana, starogrčkog boga šume, a tu su i božice Nimphe koje plešu oko njega, radujući se na poseban način, dolasku novog dana. Treba dakle reći kako , za razliku od nekih prijašnjih pjesama u ovoj se osim slika, po prvi put pojavljuje i radnja(ples boga i božica). Tu je jasno vidljivo koliko je pjesnik bio okupiran likovima iz mitologije jer iih i sam vrlo često spominje kao glavne motive u pjesmama.. Slijedeću njegovu pjesmu koja me dojmila upravo zbog vedrog raspoloženja i dinamičnosti je pjesma "Dva pejzaža", a stihom je ovdje prikazan stvaran život i to u dva dijela. Normalno i ovdje je uporabom slika, vjerno dočaran prekrasan krajolik.Spomenut ću svakako i pjesmu "Notturno", koja me dojmila zbog slikovitosti stiha.."u zraku se kupa mjesec i sipa svjetlo i sjenu".."i svilne vjeđe obara i noć je...i biva tiše..."

Osim pak pejzašnih pjesama, slikovitih opisa prirode, autor je u svojoj zbirci napisao i meni posebno upečatljive pjesme misaonog karaktera. Prva od njih je "Roblje" gdje govori o obespravljenim robovima, o njihovoj tuzi, patnji i bolu, muci i jadu (posebno u stihovima kojima nam dočarava jecaje u lađi). Osnovna misao pjesme je: KAKO BEZ SLOBODE čovjek je zapravo NIŠTA. Pisana je slobodnim stihom u pet katrena, rima je prisutna. Slijedi i pjesma "Mrtvac" koja govori o prolaznosti života i neizbježnoj smrti i tu se Vidrić po posljednji put vizualno izražava. Za njega kao čovjeka i pjesnika smrt ima silnu snagu.."vječna, jaka, živa"... Iz kasne faze svojega života, kad Vidrić poboljeva i biva zatvoren u psihijatrijskoj bolnici, nastaje njegova pjesma"Adieu" koja je vrlo tužna, površna i gotovo bezsadržajna. Bolest ga je potpuno shrvala i ouzela mu najprije stvaralačku inspiraciju, pa onda povela u smrt...

Nema komentara :

Objavi komentar