Kolumne

ponedjeljak, 25. prosinca 2017.

Daniela Bobinski | Božiću



Srce malo,
biće nježno, nemoćno
u kojem leži sva moć spasenja.
Sjajna zjeno,
oko modro, dražesno
u kom se ogleda naša vječnost.
O ručice mekana,
blagosti puna,
koja će primiti čavao naših osuda.
Prigibam pred tobom svoje koljeno,
i glavu ljudsku, oholu.
Na tlo od meke mahovine
spuštam posramljeno srce.
Ne, nije to dar tebe dostojan,
al' ti i ne tražiš više.
Pa me osmijehom daruješ.
Osjećam blagoslov
kao rosulju s jutarnjeg neba.
Vječno traje tvoj spasonosni dolazak!
Samo da ga naša duša prepozna i srce prihvati.
Daj, daj nam tu milost mali Božiću,
veliki i moćni Kralju naš!



Nema komentara :

Objavi komentar