Patnje mladog autora XLIV.

COPY PASTE

Piše: Jelena Hrvoj

Koliko je ustvari tanka linija između plagijata i među-spisateljskog odnosa? Potaknuta sve češćim nesuglasicama među kolegama piskaralima, provela sam posljednja 24 sata intenzivno razmišljajući upravo o problemu plagiranja (slučajno ili namjernom). Smatram da je elaboracija namjernih plagijatora apsolutno nepotrebna. Taj čin, koji je u potpunosti svjesno počinjen, osuđujem do krajnje granice. No slučajno plagiranje, sličnosti u tekstovima i detaljima su nešto složenije.

S obzirom na to da se trend pisanja svakodnevno zahuktava, i zamalo svaka druga osoba danas smatra sebe piscem, dolazi do neugodnosti. Važnije je izbaciti čim veću količinu teksta u čim kraćem roku, bez dodatnih istraživanja i proučavanja okoline. Jer ipak, tko nije produktivan - nije u trendu. Ili? Nekima uistinu masovna produkcija teksta polazi za rukom, no ti su rijetki. Istovremeno moramo potegnuti i pitanje koliko dugo i ti iskusni individualci mogu zadržati kvalitetu teksta i izbjeći podudarnosti, te zadržati originalnu notu? No, vratimo se mi na one manje iskusne koji vole pratiti trendove.

Sve veća popularizacija stranih naziva, imena i lokaliteta dodatno potpiruje vatru. I ne radi se ovdje o stereotipnim nazivima. Radi se o tome da sve više ljudi ne uzima ni toliko vremena da uzme slobodu i maštu da te iste nazive smisli. Jednostavnija verzija je ukucati u pretraživač „strana imena“ i puf, čarolija se dogodila. Da, samo što se ta ista čarolija događa svima koji rade isto što i pojedinac. No kad se stvari tako poklope, kako dalje? Držati se priče o vlastitoj inovativnosti i besprijekornom „dosjeu“ pisanja ili ipak pokazati kolegijalnost? Često gospodin ego ne dopušta ovu drugu,korektnu stvar. Ali realnost je na kraju krajeva uvijek ista: „Tko prvi,njegova djevojka.“ Jedini korektan postupak u takvoj situaciji? Ako ste svjesni sličnosti, osobno se obratiti onoj osobi koja je prva imala ideju ili je pak prva upisala neki pojam u pretraživač. Vjerujte mi, to je za vaše dobro i dobro svih koji vas okružuju. Često je potrebno izvući glavu ispod kamena i promatrati što se događa oko vas. To je primjenjivo u svim segmentima života, a posebno je poželjno u onim stvarima koje stvarate i koje bi vas trebale učiniti posebnima, umjetnicima. Istina, danas je iznimno teško „izmisliti toplu vodu“, ali je lako pokušati zadržati se u „mlakoj vodi“. Sve nam je na pladnju. Svačiji rad nam je pod nosom. Ni sama nisam bezgrješna, pobogu. No ako mi se učini da je moja ideja već negdje viđena, nastojim istražiti do posljednjeg detalja gdje i kako je ta ista ideja realizirana. Nakon toga zaobilazim očito i trudim se koristiti maštu.

Za kraj možda jedan malen, ali velik, savjet za sve koji pokušavaju postati instant piskarala (NE pisci! Ta se titula treba zaslužiti i graditi godinama): maknite se od popularnog. Čitajte svoje, na oku držite tuđe. I ono najbitnije - ostavite gospodina ega postrani ako vam se omakne neka preočita kopija.