Kolumne

ponedjeljak, 27. studenoga 2017.

Ivica Grgić | Baby Jane

















Tako bih te rado primio za ruku i poveo
gdje godine nisu važne jer moja si, Baby Jane.
Prošli bismo ispod Mjeseca kao dvoje jednakih
ti prepuna čarolije u kosi i ja zadivljen tobom.
S tornja bi zvonila ponoć, dok tisuće krijesnica
oko nas plešu u ritmu pjesme... Baby Jane.

Znaš... tugom se rose okna na pragu još jedne zime
a ja bih te samo primio za ruku, poveo bih te
gdje krv je pala preko cvijeća... gdje tisuće svijeća
titra u ritmu pjesme... stavio bih tvoj dlan na svoje grudi
rekavši ti da moja si, Baby Jane.

Lijepa si u raskoši zimskog jutra
tlo prekriveno injem je znamen tvojoj ljepoti
zrak miriši na pahulje i samo što nije počeo padati snijeg
a on će padati u ritmu pjesme... Baby Jane.

O budi moja, Jane, u mislima budi moja, ne boj se
jer svijet u kojem živimo nije nam ni do koljena
tvoj glas je previše odjeknuo u praznom mi srcu
od tvoga hoda ljuljaju se ulice, one se ljuljaju
u ritmu pjesme... Baby Jane.

Ne boj se, uvijek ću te voljeti na distanci
baš kao što Mjesec pleše oko Zemlje
pust i prazan, tek samo čezne iz daleka
i pleše, pleše u ritmu pjesme... Baby Jane.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.