Piše: Božana Ćosić
Kada vam se vječito događaju užasne stvari, kada ste neprestano u grču i tmurnim razmišljanjima, stigne vas trenutak kada i fizički i psihički blokirate i ne znate što učiniti i kako dalje. Upravo mi se to događa... Nakon svega što sam unazad godinu dana doživjela, nakon svih briga koje sam nekako uspijevala rješavati, vjerojatno me stigao potisnuti stres. Sve je to ostavljalo duboke tragove u meni i jednom su morali isplivati na površinu.
Ovih dana sam totalno u komi. Muče me nesanice, nepodnošljive glavobolje i imam osjećaj da ću eksplodirati. Ali svejedno sam svjesna da je najgore što bih sada mogla učiniti da se prepustim, stoga sam odlučila kratko odmoriti i nastaviti sa svojom istragom. Već znam da će biti teško, no tješi me što sam ipak uspjela zadržati pamet. Da, unatoč svemu još uvijek nisam pukla i činjenica da sam svjesna svog stanja govori da sam ipak u redu koliko je god to trenutno moguće.
Priznajem da sam povjerovala Borisu, onom istom Borisu koji me je svojevremeno itekako vukao za nos i od mene radio budalu, ali ljudi se mogu promijeniti i shvatiti da ne žive život koji bi trebali živjeti.
Nepravda je svuda oko nas. Okruženi smo licemjernim ljudima. I možda im to nije namjera niti su zapravo svjesni što čine, ali ipak nas povrjeđuju i zagorčavaju život. Nikoga ne opravdavam pa tako ni Antonija koji mi je postao glavni cilj u istrazi. Morat ću suptilno razgovarati s njim i izvući što više podataka. Svjesna sam da neće biti lako i da ću se morati naoružati strpljenjem i debelim živcima ako želim nešto postići. Srećom, pomoći će mi Boris i premda ne znam kako, jer će njegovo uplitanje biti čudno, ali nemam mnogo izbora. Smislit ćemo nešto.
Nadam se da će ovoj noćnoj mori doći kraj, da će se pravda ukazati i osloboditi Hrvoja. Nije zaslužio da ni kriv ni dužan bude u zatvoru.
Nadam se da će se sve posložiti, između ostalog, da će i moja mama shvatiti da je Hrvoje nevin. Još uvijek se drži svoje priče i ne dopušta mi da joj podrobnije pojasnim. Jednostavno ne želi čuti ni riječ i čak mi je prijetila da će nešto poduzeti. Što? Što može poduzeti? Nisam maleno dijete pa da ne znam razmišljati i da mi može zabraniti posjete i bilo kakav odnos s Hrvojem. Već vidim svađe i prigovaranja, ali ne mogu i neću se predati.
Ne mogu opisati koliko mi je teško zbog svega. Upala sam u nešto što ni u najluđim snovima ne bih poželjela, ali tako je i preostaje mi da nekako sve riješim. Ako ustreba, obratit ću se tati i nadati se da će me razumjeti i savjetovati, pa možda čak i pomoći. Znam da je zavolio Hrvoja, no sudeći prema maminoj reakciji, a isto ga je zavoljela, zbilja ne znam što mogu očekivati. Ono što znam je da već sutra povlačim konkretne poteze i s Borisom krećem u potragu za pravim krivcem. Smišljam kako najbezbolnije i najsuptilnije izvući informacije iz Antonija.
Uh, kakva nezahvalna situacija... Može proći odlično, ali i katastrofalno. Treba mi pomoć... Treba mi neutralan savjet... Što da radim?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.