Kolumne

subota, 9. rujna 2017.

Tino Prusac | Čini mi se, čujem zov daljine


Čini mi se, čujem zov daljine,
a zvijezde će sjati i u sutrašnjoj noći.
Ostaje mi samo još jedno svitanje
utočište sna do mene neće doći.

Osluškujem, tražim, od tišine dalje.
Ja, moja sjena i plameni cvijet,
duboko u oku vidim mjesečeve tkalje
oblače u srebro ovaj hladan svijet.

I opet čujem zov, to anđeli me zovu,
i jedan me od njih odmah srebrom kiti,
ne boj se, kažu, slušaj pjesmu ovu,
počivati znači, da ćeš vječan biti.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.