Kolumne

petak, 8. rujna 2017.

Sonja Smolec | S puta po izraelu - Prvi dio


Zahvaljujući prijateljima koji su me pozvali  u goste, imala sam prilike nekoliko puta posjetiti Izrael. U prosincu 2009., u vrijeme Hanuke, posjetila sam Izrael. Moj prvi susret s izraelskom carinskom, ponešto rigoroznijom kontrolom, ni u jednom trenutku nije bio neugodan. Naprotiv. Let bez presjedanja trajao je četiri sata. U avionu sam, naravno, dobila košer hranu.

Aerodrom Ben Gurion je građevina koja će svakoga fascinirati. No, nemojte se veseliti predugo, jer će vas, u gotovo svako godišnje doba, na izlasku iz nje dočekati ubitačna sparina. Ovdje su uređaji za rashlađivanje pravilo a ne izuzetak.

Tel Aviv – Jaffo

Tel Aviv i Jaffo su dva spojena grada čije pješčane plaže mame svojom čistoćom. Valovi Mediterana stalno na obalu izbacuju školjke. Bilo je toplo, izula sam se i gacala po mekom pijesku da ponesem koju za uspomenu.

Tel Aviv je grad s jednim od najviših standarda u svijetu. Prepun je turista. Prije puta sam od mnogih upozorena na veliku skupoću. Cijene kućanskih potrepština, kad sam šekele preračunala u kune, su me veoma iznenadile. Nisu se razlikovale od onih u Zagrebu. I ovdje, naravno, ima trgovina s izuzetno visokim cijenama, no, što je kome skupo je vrlo relativan pojam. Šekel je po svojoj vrijednosti tek nešto vrijedniji od hrvatske kune.

Nedaleko velegrada, sagrađeni su mali, satelitski gradovi s kompletnom infrastrukturom. Većina njihovih stanovnika radi u Tel Avivu, gradu s najvećom dnevnom migracijom zaposlenih. Izrael veoma mnogo ulaže u školstvo i razvoj znanosti. Zbog povijesno – političkog nasljeđa, mnogo ulažu u razvoj vojne tehnologije koja je po kvaliteti u samom svjetskom vrhu.

Da nisam posjetila Izrael, nikada ne bih znala da je jedna od vodećih zemalja u preradi dijamanata, a da ni jednog prirodnog dijamanta nitko u ovoj zemlji nikada nije pronašao.

Zahvaljujući tome, ovdje nema trgovačkog centra ili ulice s trgovinama gdje nećete naići na bogat izbor vrijednog nakita. Oprez! Većina cijena je u američkim dolarima.

Na svakom ulazu u trgovački centar i na svim mjestima gdje istovremeno boravi veći broj posjetitelja, nalazi se obavezna sigurnosna kontrola ručnih torbica i prtljage. Policija je vrlo ljubazna i zapravo se, zahvaljujući njima, koliko god to onima koji su prvi put posjetili Izrael bilo neobično, osjećate sigurnije.

Prije polaska, vozač, ujedno i turistički vodič, rekao je da pripremimo foto-aparate. Savršenim engleskim jezikom pričao nam je o mjestima koja smo vidjeli. Kasnije, u razgovoru, doznala sam da je diplomirani sociolog i povjesničar i da istražuje povijest migracije Židova. U Jeruzalem, jedan od najstarijih gradova u svijetu i glavni grad Izraela, smo stigli za sat vremena, vidjeli Zid plača i Davidov hram. Naše odredište bila je Masada i Mrtvo more.

Jeruzalem

Arhitektura Jeruzalema fascinira. Grad je podijeljen na četiri dijela, prema vjerskoj opredijeljenosti stanovnika. Vidjeti smo skromne obiteljske kućice, ali i vile, kroz parkove palmi. Takozvani ‚gradski dio‘ građen je tako da sve zgrade imaju fasade popločene jednakim, žućkastim kamenim pločama. Ako mislite da to izgleda dosadno, prevarili ste se. Jeruzalem je grad čija ljepota osvaja.

Jedan dio nazvan je crnim područjem. Nema tu ničeg crnog osim odjeće stanovnika, ortodoksnih Židova. Svi su jednako odjeveni. Bijele košulje, crni kaputi, crne hlače i šeširi. Većina ima brade i pramen nakovrčane kose koja im visi ispred uha, a zove se pajot. Primijetila sam da dosta mlađih ljudi brije lica, ali pajote pažljivo njeguju. Njihove žene i dan danas, čim se udaju, bez obzira koliko školovane bile, iz vjerskih razloga, briju glave, nose perike i ne slijede modne trendove.

U ovom ortodoksnom kvartu svi njegovi stanovnici od djece do najstarijih strogo se pridržavaju židovskog načina života i proučavanja vjerskih knjiga. Oni su ovdje svijet za sebe bez obzira na sve ostalo izraelsko stanovništvo. Zbog toga je ovaj kvart prepun sinagoga i škola za proučavanje vjere. Među njima je gotovo nemoguće naći nekog nepismenog. Svi koji žele proučavaju vjerske knjige i svi na ovim skupovima imaju jednako pravo da raspravljaju i komentiraju dijelove Tore, na svoj način. U svom vjerovanju čovjek je samostalna institucija u svakom pogledu.

Ubrzo, dočekala nas je polupustinja a onda i pustinja gdje se ponegdje vide male prirodne oaze. Gdje god je čovjek mogao iskoristiti tlo, nasadi su naranči, datulja i jabuka.

Beduini

Tek nekoliko kilometara od velegrada beduini žive istim životom kao i prije nekoliko stoljeća. Uzgajaju koze i deve i proizvode izuzetno kvalitetan sir.

Nastambe su im od dasaka i valovitih ploča koje dobivaju iz grada. Cisternama im se doprema pitka voda. Nikada za života, ni poslije njega, ne odlaze iz pustinje. Ne odlaze liječniku, djeca ne pohađaju škole. Muškarci i dan danas smiju imati više žena. Upozoreni smo da se ne vole slikati. Čim smo stali, svi su, na samo jedan znak ruke, vjerojatno starješine, nestali unutar nastambi. Mladić koji se želi oženiti, mora imati dovoljan broj deva koje daruje roditeljima mladenke. Bolja mladenka, više deva.

Voda

Voda je ovdje dragocjena poput zlata. Svi se tuširaju, i domaćini će vas na to ljubazno upozoriti. Sistemom desalinizacije vode iz Mrtvog mora u pitku vodu, i utjecajem klime, razina mora se u nekih desetak godina spustila za oko 19 metara. Tamo gdje je nekad bila voda, sada je izgrađena moderna autocesta.

Masada –
Na vrh smo došli žičarom.

Mnogi dolaze cestom koja se zbog izgleda zove zmijski put. Nagrađeni smo fantastičnim panoramskim pogledom na pustinju i Mrtvo more. Prosinačko sunce, 30°C, pržilo je kao ludo. U podnožju još uvijek su vidljivi ostaci utvrda rimskih osvajača.
Tu se nalazi i najstarija sinagoga na svijetu.

Crne ptice, vječiti stanovnici Masade, će vas strpljivo dočekati i na dolasku i ispratiti na odlasku.

Drevni grad kralja Heroda Velikog, sagrađen je tridesetak godina pr. Kr. Povijest mu je impresivna i dirljiva. Bilo bi zaista teško napisati sve što nam je ispričao vodič.

Svakako je vrijedno pročitati sve što je o Masadi napisano u Wikipediji.

ili posuditi neku dobru povijesnu knjigu.

Ručak – Falafel, ukusne pržene okruglice od slanutka i graha. Pogačice jedu umjesto kruha i dijele ih besplatno, kao i pola litre soka, po izboru.

Na povratku, posjetili smo poznatu tvornicu kozmetike, ‚Ahava‘. Sirovine za svoje proizvode uzima iz Mrtvog mora. Čak i tvorničke cijene su samo za one dubljih džepova. No, za utjehu, poklonili su nam uzorke.

Mrtvo more, granica između Izraela i Jordana

Površina Mrtvog mora je na otprilike minus 420 metara. Jedino ovdje piloti letjelica koje dopremaju namirnice ili dijelove potrebne za neka postrojenja, mogu reći da su letjeli ispod normalne razine površine mora.

Voda je slano-masno-gorka i u njoj žive samo anaerobne bakterije. Pri ulasku morala sam prijeći kristaliziranu prepreku izgleda ruba zdjele. Normalno plivanje je gotovo nemoguće, u vodi možete sjediti ili plutati.

Iako je kraj godine, temperatura je ljetna, pustinjska. Kao i svi ostali, namazala sam se crnim ljekovitim blatom od kojeg mi je koža tjednima bila glatka i meka kao da sam prošla najkvalitetnije kozmetičke tretmane.

Povratak

Pakiranje odjeće. Lagana odjeća, kostim za kupanje, krema za sunčanje i još neke sitnice, odlazi na dno prtljage. Uzimam vestu, čarape, zimske cipele i debelu vjetrovku.

Let iznad Mediterana, nevjerojatan zalazak sunca koji me pratio.

Dočekala me Europa  pod snijegom, rashlađena na minus dvadesetak stupnjeva.


Fotografije: Sonja Smolec

Nema komentara :

Objavi komentar