Kolumne
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
četvrtak, 21. rujna 2017.
Igor Petrić | četrnaest riječi i ... (tri točke)
… (1)
ljetno popodne
nigdje šume, nigdje hlada
nigdje nikoga
zovem se vjetar
čekam tvoju kosu
…
… (2)
oblak se spustio
u krošnji hrasta nježno spava
sanjaš li možda nebo
nakon rastanka
…
… (3)
zvijezde na nebu
gledaju kroz oblake
djeca spavaju ispod masline
i smiju se moru
…
… (4)
u vodi lice
čovjeka, vuka, ptice
lopoči plaču
gradskim ulicama nježno
razlijevaju se kiše
…
… (5)
jablani šapuću
grane dižu do neba
lišće pada na zemlju
mjesecu se sunce smije
…
… (6)
čuješ li vjetar,
čuješ li lepet krila leptira
na podnevnom suncu
iznad livade sna
…
… (7)
dani prolaze
u daljini čovjek sjedi
čeka vrijeme i prijatelje
kojima je zaboravio ime
…
… (8)
čovjek bez čovjeka
sam, bez igdje ikoga
na obali
suzama rijeku u more pretvara
…
… (9)
noćas
stisni se uz mene,
oblak će zarezati mjesec
kapljicama vode
i kristalima leda
…
… (10)
u dubini svemira
dubini oceana
tvoja slika spava ostavljena
za neka druga, bolja vremena
…
… (11)
boje na nebu
riječi u kišnim oblacima
tvoje lice na površini
nemirne rijeke sna
…
… (12)
drveni okvir
čovjek čovjeka gleda
mršti se, plače, smije
iza ogledala paukova mrlja, sjena
…
… (13)
opusti se
crna zemlja zove te
primi ju u zagrljaj
i nježno sklopi oči
…
… (14)
pogledaj gore
nebo je otvoreno svima
raširi krila i odleti
do same granice svemira
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.