Kolumne

subota, 19. kolovoza 2017.

Silvija Šesto | Jedoga dana kad izgubim vrijeme


Jedoga dana kad izgubim vrijeme
prestanem ga kovitlati svakodnevnim tricama
ostavim kao kofer pun uprljanog veša na kolodvoru čiju ću sliku zaboraviti
čim se zavalim u stolicu bijeloga vlaka
uhvatim pjevanje vlati trave
pokornost presahlih etida pred svemirskim orkestrom
naučit ću svirati vjetar
jednoga dana u kojem će kopija i original sisati vodu iz iste vaze
moja adresa zvat će se prostor
probijanju omota u koji sam zapakirana
veselit ću se kao dijete čokoladi

Nema komentara :

Objavi komentar