piše : Narcisa Potežica, mr.sc.
Motovun Film Festival je filmski festival koji se tradicionalno održava svakog ljeta krajem srpnja u Motovunu, srednjovjekovnom gradiću u Istri, koji je zbog specifičnog položaju na vrhu brda s pogledom na dolinu Mirne i okolne brežuljke poznata turistička atrakcija. Filmski festival u Motovunu osnovala je i osmislila skupina filmskih profesionalaca, redatelja, producenata i studenata filma, kao odgovor na tadašnju apsolutnu dominaciju hollywoodskog filma u kinima. Prva projekcija novog festivala dogodila se 10. kolovoza 1999. – bio je to nijemi film Akija Kaurismakija Juha, uz klavirsku pratnju uživo – u starom, za festival obnovljenom kinu koje je godinama bilo zatvoreno. Tristo šezdeset dana u godini Motovun je oaza mira, no za vrijeme festivalskih dana u njemu vrije kao u košnici. Uz nekoliko stotina stalnih stanovnika, u grad dolaze deseci tisuća posjetitelja. Tako je Motovun film festivala postao jedan od najomiljenijih i najpopularnijih festivala u Hrvatskoj i regiji. Čarolija i posebnost festivalskih projekcije uz održavanje programa na otvorenom, na ulicama i trgovima staroga grada naznačajnije što je ovaj Festival posvećen filmovima nastalim u malim i nezavisnim produkcijama diljem svijeta, a Motovunski festival ne obilježavaju crveni tepih i glamour. Naprotiv, projekcije filmova su pod otvorenim nebom u trajanju od pet dana kada uske ulice grada žive 24 sata svih dana festivala, ali nema protokola ni VIP salona. U početku festival je bio nenatjecateljskog karaktera, ali s godinama broj nagrada je rastao, iako nagrade i nagrađivanje nikada u potpunosti nisu obuzele ovaj festival. Premda je u inicijalnoj ideji zamišljen kao mali festival, uslijed nagle popularnosti počeo je ubrzano rasti. Od 7000 ljudi, koliko je festival posjetilo prve godine, do 40 000 koliko ih je dolazilo na vrhuncu popularnosti.
Svoj program Motovun Film Festival temelji na filmskim pričama koje dolaze sa svih strana svijeta, dobrim dijelom iz neovisnih produkcija i manje poznatih kinematografija. Misija motovunskog festivala je da podržava različitost – što više različitih filmova, iz različitih zemalja, različitih estetika - to bolje. Naime od samih svojih početaka, Motovun Film Festival u svom je podtekstu bio mjesto koje brani pravo na individualnost, slobodoumnost, neukalupljenost i tolerantnost u različitosti pa je Motovun Film Festival izuzetno ponosan na svoj neformalni karakter. Gosti ovog Festivala tako su i ove godine bili neki od najvažnijih autora današnjice, mnogi mladi ali perspektivni umjetnici te uz strane i deseci filmskih autora iz Hrvatske i regije. Premda je riječ o malom festivalu koji traje samo pet dana u programu se prikazuje oko 100 filmskih naslova, pa prikazivanje filmova privlači publiku svojim jedinstvenim konceptom kombinacije kvalitetnog filmskog programa uz brojne prateće projekcije, priredbe i događanja od razgovora s autorima do glazbenih večeri.
Ove godine u Glavnom programu među 11 filmova prikazan je u Motovunu u Kinu Bauer 29. srpnja u 18,00 sati izraelski film "Sveti zrak" (Hawa Moqaddas – Holy Air, Izrael, 2017., u trajanju od 81 min). Taj film je bio također prikazan 5. kolovoza u 21,15 sati - trećeg dana održavanja Motovun film festivalu u Novigradu u novom ljetnom kinu NUOVO CINEMA CITTANOVA - prvi puta na morskoj obali. Tako je film "Sveti zrak" poslije španjolskog i irskog filma ovaj put bio posebno zapažen i zanimljiv za brojnu publiku kojoj je to bila jedinstvena prilika da vidi nešto od ovogodišnjih festivalskih filmova. Izraelski film prikazan je također i u Buzetu i Raši u okviru programa Motovun Film Festival kada projekt "putujeće kino" uspješno putuje ususret novim gledateljima.
Režiser izraelskog filma "Sveti zrak" je Shady Srour koji potpisuje i scenarij. Shady Srour je rođen 1995. godine, filmski je, kazališni i televizijski glumac, te scenarist, redatelj i producent, a predaje i na Otvorenom sveučilištu. Magistrirao je na umjetničkoj akademiji. Glumio je glavnu ulogu u kratkometražnom filmu "Ave Maria", koji je prikazan na festivalma u Canessu i Sydneyu, a nominiran za Oscara. Shady Srour poznat je izvan granica Izraela po filmovima " Sense of Need" (2005. godine), "Ana Arabija" (2013.) i "Sveti zrak" (2017.) koji je njegov dugometražni redateljski prvenac. Montažu ovog filma izvršio je Naaman Bishara, direktor fotografije: Daniel Miller, a glumci su Shady Sroura u glavnoj ulozi, a uz njega su: Laetitia Eido, Shmulik Calderon, Tarik Copti, Dalia Okal i Byan Anteer. Producenti su Ilan Moskovitch i Shady Srour, a produkcijske kuće : Tree M Productions i Cinema Virgin. Film "Sveti zrak" do sada je prikazan na nekoliko festivala gdje je dobio i nagrade - na Tribeca Film Festivalu, Sydney Film Festivalu i Travelling Film Festivalu.
Redatelj i scenarist filma Shady Srour tumači ulogu glavnog junaka Adama, Arapina kršćanina koji sebi i svojoj ženi Lamiji pokušava osigurati egzistenciju u Nazaretu. I koliko god ludo zaljubljen u svoju ženu Lamiju on nije uspješni biznismen, a novac mu treba više nego ikad jer je Lamia trudna, a otac mu je teško bolestan. Naime on se paraleno brine za oca i suprugu, pomaže bolesnom ocu koji se priprema za kemoterapiju i operaciju, a zajedo sa ženom planira budućnost djetetu i boje se što ga čeka u svijetu u kojem vrebaju mnogi problemi. Adam se odluči na pomalo paradoksalan životni potez, pa smišlja genijalan plan i baca se u riskantni poslovni poduhvat: punit će boce koje su ostale u radionici njegovog oca - svetim zrakom i prodavati ih turistima. Sve se događa u Nazaretu, gradu na sjeveru Izraela, kojeg Novi zavjet spominje kao prebivalište Isusa Krista tijekom njegova djetinjstva, a danas je taj grad jedno od važnih i najposjećenijih kršćanskih svetišta. Ali Adam da bi plasirao svoj "novi proizvod" i suvenir na tržište, mora pronaći saveznike u predstavnicima triju religija koje upravljaju Nazaretom: židovskim birokratima, muslimanskim gangsterima i dužnosnicima katoličke crkve. U politički nestabilnom svijetu u kojem je vjera roba kao i svaka druga, pitamo se može li sveti zrak biti spasenje ili je ipak samo iluzija? Tako u naletu inspiracije koja rezultira ovom naizgled suludom idejom, naš kreativni protagonist daje otkaz na poslu koji ga već dugo vremena ne ispunjava i odlučuje hodočasnicima i brojnim turistima prodavati ni više ni manje nego zrak sa svete planine Had Kardum na koju se penje – pa vidimo prekrasnu panoramu doline u kojoj je grad Nazaret.
U najavi film je komedija iako je to više satira, prijelaz iz komedije u dramu. Naime iako prema sadržaju film zvuči obećavajuće, u praksi je malo podbacio, na što upozorava i službena filmska kritika. Scene su duge, što opet ukazuje da je režiser i scenarist do sada bio samo autor dokumentaraca. U filmu je lijepo prikazan religijski znamenit grad Nazaret, poznato hodočasničko mjesto u modernom ruhu. Ujedno je to prikaz današnjeg Nazareta koji, između ostalog, podrazumijeva koegzistenciju kršćana, Židova i Arapa, a uz humoristički prikaz, čak s dozom sarkazma i ironije vidimo da se samo dogovorom i uz adekvatnu proviziju crkvi i ministarstvu turizma - otvaraju sve mogućnosti, pa tako u ovom opisanom i prikazanom slučaju glavni lik Adam itekako na kraju uspijeva. Gledatelja će potresti sudbina Adamova oca koji umire od neizlječive bolesti, u filmu je odnos oca i sina prikazan s puno suosjećanja, uz potresne detalje kao na primjer u sceni kada se po želji bolesnog oca koji drži u ruci sliku ultrazvuka budućeg unuka fotografira čitava obitelj sluteći njegov brzi kraj ali tu je i radost rođenja njegove djevojčice. Na kraju sve završava tako - da kao što se u mnogim hodočasničkim mjestima prodaje vjernicima i turistima sveta vodica - ovdje u Nazaretu prodaje se prema Adamovoj ideji - sveti zrak. Na taj način autor filma pokazuje komadić Izraela, našli smo se na ulicama Nazareta, vidjeli vrevu i gužvu ovog čuvenog svjetski poznatog hodočasničkog mjesta, susrećemo kolone grupa hodočasnika i turista svih nacija i vjeroispovijesti koje predvode poduzetni svečenik. Tako je ova izmišljena priča sličica suvremenog Izraela, pa na trenutak upoznajemo izraelsku svakodnevnicu ali i podsjeća na univerzalne situacije u svijetu kojima vlada i pobjeđuje snalažljivost, upornost, dobri ugovori i samo biznis iznad svega. Zato se nadamo da ćemo još imati priliku vidjeti neki novi još uspješniji film mladog izraelskog autora - redatelja, producenta i glumca Shady Sroura.
Motovun Film Festival je filmski festival koji se tradicionalno održava svakog ljeta krajem srpnja u Motovunu, srednjovjekovnom gradiću u Istri, koji je zbog specifičnog položaju na vrhu brda s pogledom na dolinu Mirne i okolne brežuljke poznata turistička atrakcija. Filmski festival u Motovunu osnovala je i osmislila skupina filmskih profesionalaca, redatelja, producenata i studenata filma, kao odgovor na tadašnju apsolutnu dominaciju hollywoodskog filma u kinima. Prva projekcija novog festivala dogodila se 10. kolovoza 1999. – bio je to nijemi film Akija Kaurismakija Juha, uz klavirsku pratnju uživo – u starom, za festival obnovljenom kinu koje je godinama bilo zatvoreno. Tristo šezdeset dana u godini Motovun je oaza mira, no za vrijeme festivalskih dana u njemu vrije kao u košnici. Uz nekoliko stotina stalnih stanovnika, u grad dolaze deseci tisuća posjetitelja. Tako je Motovun film festivala postao jedan od najomiljenijih i najpopularnijih festivala u Hrvatskoj i regiji. Čarolija i posebnost festivalskih projekcije uz održavanje programa na otvorenom, na ulicama i trgovima staroga grada naznačajnije što je ovaj Festival posvećen filmovima nastalim u malim i nezavisnim produkcijama diljem svijeta, a Motovunski festival ne obilježavaju crveni tepih i glamour. Naprotiv, projekcije filmova su pod otvorenim nebom u trajanju od pet dana kada uske ulice grada žive 24 sata svih dana festivala, ali nema protokola ni VIP salona. U početku festival je bio nenatjecateljskog karaktera, ali s godinama broj nagrada je rastao, iako nagrade i nagrađivanje nikada u potpunosti nisu obuzele ovaj festival. Premda je u inicijalnoj ideji zamišljen kao mali festival, uslijed nagle popularnosti počeo je ubrzano rasti. Od 7000 ljudi, koliko je festival posjetilo prve godine, do 40 000 koliko ih je dolazilo na vrhuncu popularnosti.
Svoj program Motovun Film Festival temelji na filmskim pričama koje dolaze sa svih strana svijeta, dobrim dijelom iz neovisnih produkcija i manje poznatih kinematografija. Misija motovunskog festivala je da podržava različitost – što više različitih filmova, iz različitih zemalja, različitih estetika - to bolje. Naime od samih svojih početaka, Motovun Film Festival u svom je podtekstu bio mjesto koje brani pravo na individualnost, slobodoumnost, neukalupljenost i tolerantnost u različitosti pa je Motovun Film Festival izuzetno ponosan na svoj neformalni karakter. Gosti ovog Festivala tako su i ove godine bili neki od najvažnijih autora današnjice, mnogi mladi ali perspektivni umjetnici te uz strane i deseci filmskih autora iz Hrvatske i regije. Premda je riječ o malom festivalu koji traje samo pet dana u programu se prikazuje oko 100 filmskih naslova, pa prikazivanje filmova privlači publiku svojim jedinstvenim konceptom kombinacije kvalitetnog filmskog programa uz brojne prateće projekcije, priredbe i događanja od razgovora s autorima do glazbenih večeri.
Ove godine u Glavnom programu među 11 filmova prikazan je u Motovunu u Kinu Bauer 29. srpnja u 18,00 sati izraelski film "Sveti zrak" (Hawa Moqaddas – Holy Air, Izrael, 2017., u trajanju od 81 min). Taj film je bio također prikazan 5. kolovoza u 21,15 sati - trećeg dana održavanja Motovun film festivalu u Novigradu u novom ljetnom kinu NUOVO CINEMA CITTANOVA - prvi puta na morskoj obali. Tako je film "Sveti zrak" poslije španjolskog i irskog filma ovaj put bio posebno zapažen i zanimljiv za brojnu publiku kojoj je to bila jedinstvena prilika da vidi nešto od ovogodišnjih festivalskih filmova. Izraelski film prikazan je također i u Buzetu i Raši u okviru programa Motovun Film Festival kada projekt "putujeće kino" uspješno putuje ususret novim gledateljima.
Režiser izraelskog filma "Sveti zrak" je Shady Srour koji potpisuje i scenarij. Shady Srour je rođen 1995. godine, filmski je, kazališni i televizijski glumac, te scenarist, redatelj i producent, a predaje i na Otvorenom sveučilištu. Magistrirao je na umjetničkoj akademiji. Glumio je glavnu ulogu u kratkometražnom filmu "Ave Maria", koji je prikazan na festivalma u Canessu i Sydneyu, a nominiran za Oscara. Shady Srour poznat je izvan granica Izraela po filmovima " Sense of Need" (2005. godine), "Ana Arabija" (2013.) i "Sveti zrak" (2017.) koji je njegov dugometražni redateljski prvenac. Montažu ovog filma izvršio je Naaman Bishara, direktor fotografije: Daniel Miller, a glumci su Shady Sroura u glavnoj ulozi, a uz njega su: Laetitia Eido, Shmulik Calderon, Tarik Copti, Dalia Okal i Byan Anteer. Producenti su Ilan Moskovitch i Shady Srour, a produkcijske kuće : Tree M Productions i Cinema Virgin. Film "Sveti zrak" do sada je prikazan na nekoliko festivala gdje je dobio i nagrade - na Tribeca Film Festivalu, Sydney Film Festivalu i Travelling Film Festivalu.
Redatelj i scenarist filma Shady Srour tumači ulogu glavnog junaka Adama, Arapina kršćanina koji sebi i svojoj ženi Lamiji pokušava osigurati egzistenciju u Nazaretu. I koliko god ludo zaljubljen u svoju ženu Lamiju on nije uspješni biznismen, a novac mu treba više nego ikad jer je Lamia trudna, a otac mu je teško bolestan. Naime on se paraleno brine za oca i suprugu, pomaže bolesnom ocu koji se priprema za kemoterapiju i operaciju, a zajedo sa ženom planira budućnost djetetu i boje se što ga čeka u svijetu u kojem vrebaju mnogi problemi. Adam se odluči na pomalo paradoksalan životni potez, pa smišlja genijalan plan i baca se u riskantni poslovni poduhvat: punit će boce koje su ostale u radionici njegovog oca - svetim zrakom i prodavati ih turistima. Sve se događa u Nazaretu, gradu na sjeveru Izraela, kojeg Novi zavjet spominje kao prebivalište Isusa Krista tijekom njegova djetinjstva, a danas je taj grad jedno od važnih i najposjećenijih kršćanskih svetišta. Ali Adam da bi plasirao svoj "novi proizvod" i suvenir na tržište, mora pronaći saveznike u predstavnicima triju religija koje upravljaju Nazaretom: židovskim birokratima, muslimanskim gangsterima i dužnosnicima katoličke crkve. U politički nestabilnom svijetu u kojem je vjera roba kao i svaka druga, pitamo se može li sveti zrak biti spasenje ili je ipak samo iluzija? Tako u naletu inspiracije koja rezultira ovom naizgled suludom idejom, naš kreativni protagonist daje otkaz na poslu koji ga već dugo vremena ne ispunjava i odlučuje hodočasnicima i brojnim turistima prodavati ni više ni manje nego zrak sa svete planine Had Kardum na koju se penje – pa vidimo prekrasnu panoramu doline u kojoj je grad Nazaret.
U najavi film je komedija iako je to više satira, prijelaz iz komedije u dramu. Naime iako prema sadržaju film zvuči obećavajuće, u praksi je malo podbacio, na što upozorava i službena filmska kritika. Scene su duge, što opet ukazuje da je režiser i scenarist do sada bio samo autor dokumentaraca. U filmu je lijepo prikazan religijski znamenit grad Nazaret, poznato hodočasničko mjesto u modernom ruhu. Ujedno je to prikaz današnjeg Nazareta koji, između ostalog, podrazumijeva koegzistenciju kršćana, Židova i Arapa, a uz humoristički prikaz, čak s dozom sarkazma i ironije vidimo da se samo dogovorom i uz adekvatnu proviziju crkvi i ministarstvu turizma - otvaraju sve mogućnosti, pa tako u ovom opisanom i prikazanom slučaju glavni lik Adam itekako na kraju uspijeva. Gledatelja će potresti sudbina Adamova oca koji umire od neizlječive bolesti, u filmu je odnos oca i sina prikazan s puno suosjećanja, uz potresne detalje kao na primjer u sceni kada se po želji bolesnog oca koji drži u ruci sliku ultrazvuka budućeg unuka fotografira čitava obitelj sluteći njegov brzi kraj ali tu je i radost rođenja njegove djevojčice. Na kraju sve završava tako - da kao što se u mnogim hodočasničkim mjestima prodaje vjernicima i turistima sveta vodica - ovdje u Nazaretu prodaje se prema Adamovoj ideji - sveti zrak. Na taj način autor filma pokazuje komadić Izraela, našli smo se na ulicama Nazareta, vidjeli vrevu i gužvu ovog čuvenog svjetski poznatog hodočasničkog mjesta, susrećemo kolone grupa hodočasnika i turista svih nacija i vjeroispovijesti koje predvode poduzetni svečenik. Tako je ova izmišljena priča sličica suvremenog Izraela, pa na trenutak upoznajemo izraelsku svakodnevnicu ali i podsjeća na univerzalne situacije u svijetu kojima vlada i pobjeđuje snalažljivost, upornost, dobri ugovori i samo biznis iznad svega. Zato se nadamo da ćemo još imati priliku vidjeti neki novi još uspješniji film mladog izraelskog autora - redatelja, producenta i glumca Shady Sroura.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.