Kolumne

utorak, 1. kolovoza 2017.

Barbara Mišković | Čitatelji me uglavnom znaju po mojim fantasy romanima


Razgovor pripremila i vodila: Gordana Malančuk

Barbara Mišković rođena je 23.12.1988. u Zagrebu. Završila je srednju ekonomsku školu, ali se u tom poslu ne vidi na klasičan način. Kroz školovanje, uvijek se isticala svojom maštovitošću i kreativnošću najviše u pisanju drama te je osvojila brojne nagrade za sudjelovanje, kao i prvu nagradu za svoju predstavu na LiDraNu koju je napisala i u kojoj je glumila na kajkavskom narječju "Talijanuš je Domaći." Danas piše fantasy romane koje je zahvaljujući svojoj lektorici i urednici Nataši Jalšovečki objedinila pod jednim nazivom: "Kronike Zmaja od Stormgarda." Napisala je šest romana ( sedmi je u tijeku pisanja, a osmi čeka uređenje i izdavanje ) koje je izdala putem Create Specea i dostupne su putem Amazona.

Živi na selu sa svojim mužem i dvojicom sinovima nedaleko Velike Gorice.

Pobornik je Venus projekta i resursno bazirane ekonomije te se zanima za permakulturu.


Barbara, s obzirom da si naučila čitati sa samo četiri godine, i cijelo vrijeme školovanja si pisala priče i drame, kada si shvatila da je došlo vrijeme da napišeš svoj prvi roman?

Goga, otkrit ću ti nešto što znaju samo članovi moje obitelji. Iako sam ranije pisala i svakakve priče i pjesmice, svoj prvi roman napisala sam rukom s dvanaest godina u dvije male bilježnice i jedan rokovnik. Naziv romana je bio Zemljina Zlatna Zvijezda, a čuvam ga i danas. Radilo se o SF-u. Ljudi su zbog slijeda kataklizmičkih događaja morali napustiti planet Zemlju i naseliti se u svemiru. Njihove letjelice su se greškom razdvojile i naseljeno je više planeta. Priča se radila o trima sestrama s različitih planeta, i bavila se čak i ozbiljnijim temama poput robovlasništva. Po završetku te priče, par godina kasnije krenula sam pisati prve rukopise onoga što je danas moja objavljena knjiga "Krvorođena". Naravno, samu Krvorođenu sam detaljno uređivala kako sam odrastala i postala starija i zrelija tako da je ona knjiga koju si čitala zapravo rezultat sve tog detaljnog uređenja.

Počašćena sam tim saznanjem. Hoćeš li ga objaviti?

Taj roman nemam u planu objaviti, osim ako ga u cijelosti ne izmijenim i napišem ponovo na sličan način kao što sam učinila i s Krvorođenom. :)

Koje sve žanrove pišeš?

Čitatelji me uglavnom znaju po mojim fantasy romanima, odnosno Kronikama Zmaja od Stormgarda, ali zapravo nemam neko ograničenje kad je žanr u pitanju. Nisam nešto posebno dobra u pisanju krimića, ali svaka priča koju izmaštam i u koju se mogu unijeti i uživati u njoj, je priča koju bih rado napisala bez obzira na žanr.

Imaš li svoj uzor u književnosti i koji žanr najviše voliš čitati?

Iako sam odrasla čitajući (između ostalog) Harryja Pottera i ogromni sam ljubitelj pisanja J.K.Rowling koja je uvelike uljepšala moje sumorno djetinjstvo, ipak bih svojim uzorom prvo imenovala J.R.R. Tolkiena čija su me djela često puta ostavila bez riječi i bez daha. Vjerujem da je spoj to dvoje autora imao velik utjecaj na moje pisanje iako svakako najviše naginjem njegovanju svojeg vlastitog stila. Što se žanra tiče, fantasy, SF i ljubavni su na samom vrhu, ali definitivno nisu jedino što čitam. Volim dobre priče, lijepe i tužne, priče koje me zaintrigiraju, zabave, a ponekad natjeraju i da razmislim. Volim sve što oštri um i produbljuje ga. U svakom slučaju, volim dobro štivo.

Počela si pisati kolumnu za Miama Kreativ u kojoj opisuješ nedostatak roditeljske potpore u vezi pisanja knjiga. Koliko je važna potpora za razvijanje kreativnosti i spisateljstva?

Prvo želim napomenuti da iako sam imala dosta komplicirano odrastanje zbog raznih okolnosti, danas imam punu podršku svih članova moje obitelji i svi su zapravo vrlo ponosni što sam uspjela ostvariti svoj san i postati spisateljica. S roditeljima je često puta problem u tome što su uvjereni da znaju što je najbolje za dijete i smatraju da je njihov plan za budućnost tog djeteta valjan, realan i dobar, ali ponekad djeca već imaju svoj zacrtani put koji nije u skladu s tim željama. Moja preporuka roditeljima je ta da slušaju svoju djecu i da ih shvate ozbiljno kada govore o svojim budućim planovima. Ako je vaše dijete strastveno u nečemu što ga zanima i želi se time baviti, predlažem da umjesto da gledate samo mane tog zanimanja, pokušajte pronaći prednosti i način na koji se djetetov san može ostvariti jer mislim da je podrška roditelja i zajednice izrazito bitna svakom pojedincu.

Spominjala si da imaš ADD/ADHD. Što je ADD/ADHD?

ADD/ADHD je takozvani poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje, odnosno poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (Attention Deficit and Hyperactivity Disorder, ADHD). Razlika je zapravo u tome što je kod ADD-ovaca poremećaj hiperaktivnosti više u pojačanoj moždanoj aktivnosti, a kod ADHD-ovaca se više radi o tjelesnoj hiperaktivnosti. ADD-ovci su izrazito maštoviti i kreativni ljudi i iako se ADD/ADHD naziva poremećajem, on to zapravo nije, no zbog činjenice da se ADD/ADHD-ovci teško uklapaju (zbog nesposobnosti da se koncentriraju na stvari koje im nisu dovoljno zanimljive) u strukturirane sredine poput vrtića, škola itd., ovo stanje uma se naziva poremećajem kako bi se moglo ponajviše zarađivati na prodaji lijekova, koji su u pravilu potrebni samo u rijetkim iznimnim slučajevima.

U zemljama u kojem je školovanje manje strukturirano, odnosno gdje se škole prilagođavaju djeci, a ne djeca školi, djeca i ljudi s ADD/ADHD - om gotovo uopće nisu stigmatizirani kao kod nas ili u SAD-u, a ako nam imena poput Albert Einstein, Wolfgang Amadeus Mozart, Steven Spielberg, Will Smith govore nešto, to je onda da su ADD/ADHD-ovci zapravo vrlo inteligentni ljudi koji u odgovarajućim sredinama mogu učiniti puno dobra za zajednicu.

A kako je utjecao na tvoj život?

Tijekom mog osnovnoškolskog obrazovanja, rekla bih da je osim mene vjerojatno još jedan dječak bio ADHD-ovac, ali tada se u školi to nije gledalo na način kao danas. On je bio okarakteriziran kao strašno zločesto i nevaljalo dijete od kojeg su svi digli ruke, a ja kao bolesno (često sam izbivala s nastave zbog lošeg imuniteta i opće slabog zdravlja) dijete koje se koncentrira samo na ono što mu se sviđa. Nitko zapravo nije znao da sam ADD-ovac pa čak ni u srednjoj školi, gdje su me profesori smatrali i cijenili kao izrazito talentiranu i kreativnu osobu, ali i krajnje nezainteresiranu za ekonomske predmete. Na koncu sam saznala razlog svoje posvemašnje različitosti tek u svojim dvadestima. Spoznaja o tome zašto moj mozak funkcionira na toliko drugačijem principu od ostalih ljudi koji su me okruživali bila je izrazito bitna prekretnica u mom životu. Napokon sam razumjela zašto sam takva kakva jesam. Zašto jednostavno, ma koliko se trudila, ne mogu razviti interes za stvari koje mi nisu zanimljive; zašto ne mogu zadržati posao na duže od godinu dana ukoliko moj mozak taj posao ne smatra dovoljno interesantnim; zašto mi je tako teško ostati koncentrirana dok vozim automobil posebice po gradu; zašto sam u obavljanju nekih zadataka toliko strašno spora; zašto imam tako golemi problem s brojevima i računanjem. Zbog toga kakva jesam često su trpjeli i međuljudski odnosi s drugim ljudima koji se jednostavno nisu mogli pomiriti s time da ja nisam osoba koja se uklapa, već sam nekako uvijek bila ona koja se ističe čak i kad to nisam željela. Danas na sve to skupa gledam posve drugačije. Pretvorila sam ADD u svoju prednost, postala pisac, i zavoljela se onakvom kakva jesam sa svim manama i vrlinama.

Svaka čast! Pišeš i izdaješ i na engleskom jeziku. Kakav je interes kupaca izvan Hrvatske?

Iznenađujuće dobar, ali itekako ovisan o kvalietnoj promociji.

Nekim čitateljima je problem naručivati knjige putem Amazona, stoga si ti i za to našla riješenje. Koje to?

Počela sam izrađivati svoje knjige ručno. Imam veliku ljubav prema gotovo svim oblicima umjetnosti, a knjigoveštvo me oduvijek snažno privlačilo. Uskoro će moje knjige biti moguće naručiti i iz Hrvatske i to unikatne rukom rađene i uvezene primjerke.

Koliko je vremena potrebno dabi senapravila jedna takva knjiga i koliko je kompliciran sam proces izrade jedne takve knjige?

Vrijeme izrade ovisi uvelike o mojoj djeci. Imam dva vrlo nemirna sina. Jednog koji će za koji dan navršiti četiri godine, a drugog skoro devet mjeseci, tako da su oni na prvom mjestu, a kad god stignem, najviše kad oni spavaju, radim na svojim knjigama. Sam proces je dosta kompliciran, knjigu je prvo potrebno formatirati, nakon čega slijedi ispis, pa prelamanje stranica, šivani uvez, ljepljenje, sušenje, izrada korica, pa ljepljenje korica, naravno i sušenje u preši. Ima tu dosta toga, a najteži dio je zapravo rezanje knjižnog bloka skalpelom i brušenje. Svakom izrađenom knjigom naučim nešto novo i to me stvarno raduje.

Wattpad je platforma na kojoj se mnogi autori pokušavaju približiti čitateljima, objavljujući raznorazne priče i neobjavljene romane, a ti si odlučila svoje objavljene knjige objaviti besplatno. Zašto?

Svoje knjige sam prvobitno objavila na svojoj službenoj web stranici (http://barbaramiskovic88.wix.com/barbaramiskovic), kasnije i na Scribd-u, a par godina poslije, nakon dugotrajnog razmišljanja, i na Wattpadu. Glavni razlog zašto sam svoje objavljene knjige učinila dostupnima besplatno u e-obliku i na Wattpadu je taj što sam željela na neki način pokazati tim mladim piscima koji tek trebaju objaviti svoja djela da je njihov san doista ostvariv. Također sam željela pokazati da knjige nisu samo izvor zarade već da stvarno želim svoje pisanje i priče podijeliti s njima i saznati njihovo mišljenje. Vidjela sam da neki od njih imaju sliku o ostvarenim piscima kao o nekim nedostižnim ljudima i željela sam im pokazati da to nije tako i da time što sam objavila svoje knjige sebe ne smatram ništa niti boljom niti gorom od njih samih. Možda sam malo naivna, ali željela sam im pokazati da u ovom dobu surovosti još uvijek ima ljudskosti u pojedinim ljudima.

U Hrvatskoj ima sve više mladih talentiranih autora koji do svojih čitatelja jako teško dolaze jer ih većina ide u samoizdavaštvo što zna biti dvosjekli mač. Sami rade svoje promocije i reklamiraju se putem društvenih mreža. Ti si otišla korak dalje, i osnovala si grupu KNJIGOLOVAC na društvenoj mreži Facebook. Koliko i na koji način ta grupa pomaže autorima?

Znaš, puno ljudi to ne zna, ali između autora koji je sam objavio svoju knjigu i onoga tko je objavio putem neke nakladničke kuće nije toliko velika razlika što se tiče promocije. Vrlo su rijetki oni koji nalete na kvalitetnog i poštenog nakladnika jer takvih je, nažalost, kod nas malo. I sama sam imala prilike objaviti svoje knjige u domaćem nakladništvu, ali nije mi odgovaralo potpisati ugovor kojim predajem prava na svoju knjigu nekome, samo da bih imala njihovo slavno ime na svojem impressumu, a kasnije ih moljakala za svoj honorar za koji sam čula da nekima nije niti isplaćivan. Jesi li znala da mnogi autori koji su objavili svoje knjige u nakladničkim kućama, sami sebi moraju plaćati prijevoz i noćenje za dolazak na promocije na kojima su se ugovorom obvezali pojaviti? Puno je tu nepravilnosti i neuređenih odnosa, a jako malo, stvarno čast iznimkama, poštenja.

Nisam to znala. Stvarno žalosno.
Sada radiš i na web stranici na kojoj bi, također reklamirala autore i njihove knjige. Kada će stranica zaživjeti?

Uskoro. Veći dio posla je već obavljen. Sada mi je ostalo posložiti određene detalje. Razlog zašto to traje tako dugo je zbog gomile drugih obveza, ali stranica će svakako u objavu i primarna svrha će joj biti besplatna promocija domaćih autora i njihovih knjiga.

Autori ti šalju svoje romane prije izdavanja. Koliko je zapravo teško biti beta čitatelj i da li si iskrena u svojoj kritici?

Nije mi teško i volim čitati knjige svojih kolega, samo ponekad ne stignem brzo pročitati zbog djece i obveza, ali onima koji stvarno žele čuti moje mišljenje ne smeta čekanje. S iskrenošću nemam problema, ali uvijek pazim i trudim se biti taktična. Računam na to da su autori koji mi šalju svoje knjige na čitanje dovoljno zreli da podnesu iskreno mišljenje. Nažalost to nije uvijek slučaj, posebno s mlađim osobama, a bilo je i onih koji su mi slali plagirana djela kao svoja što smatram stvarno tužnim. Međutim, vjerujem da je moja dužnost, ako mi već netko pošalje svoju knjigu i zatraži me mišljenje ili osvrt da budem iskrena. Tako uvijek istaknem sve prednosti knjige, ali i sve mane. I sama sam imala beta čitatelje za neke knjige, a općenito izrazito cijenim iskreno mišljenje na svoja djela, naravno da su izrečena taktično i kulturno. Uvijek obrazložim i navedem razloge za sve što mi se sviđa i što mi se ne sviđa. Dosta autora mi se na tome zahvalilo i iskoristilo je savjete koje sam im dala, a njihova su djela stoga postala puno kvalitetnija, jednako kao i moja jer sam isto tako znala prihvatiti konstruktivnu kritiku kad mi je bila upućena. Mislim da je normalno prihvaćanje razumne i obrazložene kritike izrazito važno za svakog ozbiljnog pisca.

Već kada si spomenula plagijatore. Zar nije teško otkriti plagirano djelo s obzirom na to koliko književnih djela ima?

Mislim da to najviše ovisi o tome koliko je poznato djelo koje je netko plagirao, ali i koliko je slavan taj koji plagira. Moja preporuka autorima jest da zaštite svoja djela i da ih pišu na način gdje se vidi datum pisanja tako da mogu dokazati da su njihova.

Da li bi ikada pristala biti ghost writer?

Mislila sam da bih, ali je odgovor ipak ne. Bilo je razdoblja u mojem životu u kojima sam živjela u lošim financijskim uvjetima i u kojima sam doista razmatrala postati ghost-writer, ali bez obzira na situaciju, novac mi nikada nije bio motivacija za inspiraciju tako da taj put nisam iskušala. Na kraju sam objavila dosta svojih djela na engleskom pod raznim pseudonimima i napravila istraživanje tržišta na Amazon Kindle-u. Samo iskustvo mi je dobrodošlo, ali jednostavno jedine prave knjige koje mogu pisati su one iz duše, za ostalo nemam previše motivacije, inspiracije, a ni vremena.

Imaš jako razvijenu empatiju spram drugih ljudi i ekološki si osvještena osoba. Zato podržavaš Venus projekt i pobornica si permakulture. Što je zapravo "Venus projekt"?

Venus projekt je neprofitna organizacija koju su 1975. godine u Venusu Floridi, osnovali Roxanne Meadows i, odnedavno nažalost pokojni, Jacque Fresco. Sama ideja se nekima čini dosta futurističkom, a radi se o stvaranju alternativnog sustava kakav na Zemlji još dosad nismo imali gdje bi klasičnu ekonomiju zamijenili resurno baziranom ekonomijom. Rješenje tog novog sustava nije savršeni lijek za sve probleme svijeta, ali stvarno nudi izrazito pozitivne mogućnosti koje smatram da bismo kao ljudska vrsta mogli istražiti. Mislim da Venus projekt nosi snažnu poruku i svakako podržavam svaki napor svih organizacija koje se zalažu za stvaranje sustava kojem glavni pokretač nisu novac i pohlepa već ljudskost i suosjećanje. Također što se ekologije i permakulture tiče, mislim da kao vrsta trebamo za budućnost naše djece i života na zemlji usmjeriti sve napore na brigu za planet na kojem obitavamo. Mi imamo sve mogućnosti funkcionirati s obnovljivim izvorima energije i dalje tehnološki napredovati, samo nas kapitalističko društvo u kojem živimo i u kojem se sve vrti oko novca (običnog komada papira ili brojke na ekranu) remeti u tome da ostvarimo svoj pravi potencijal. Venus projekt tome nudi alternativu, a to je ono što mi se u tome sviđa jer se nadam da će njihov primjer potaknuti i ostale bistre mlade umove nadolazećih generacija da smisle bolja rješenja za pozitivniju budućnost.

Hoćemo li doživjeti promjene takvog tipa ili je samo važno postaviti kamen temeljac?

Mislim da je itekako važno postaviti kamen temeljac. Sjetimo se samo lekcija iz povijesti, kako je lako bilo nama osuditi nepravdu mračnoga srednjega vijeka ili Križarski rat u koji su slali djecu ili općenito svaku nepravdu prethodnih vremena koja se nama čini monstruoznom i nevjerojatnom, a istima takvima će nas smatrati generacije nadolazećih stoljeća kada budu učili o povijesti i ljudima 20. i 21 st. Smatram da je sada najbolje vrijeme da si, koliko još možemo, osvjetlamo obraz pred djecom naše djece i pokažemo da možemo biti bolji uzor i bolji preci. Ta tema mi je zapravo toliko bitna da sam na nju napisala i još neobjavljeni SF roman na engleskom pod nazivom "Apeworld".

 I za kraj. Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

Jel to šala? Koje slobodno vrijeme? Ne, ne žalim se. Svako vrijeme u kojem mogu odabrati ono što ću raditi je za mene slobodno, tako da mogu reći da vrijeme rado provodim uz svoju obitelj, rijetke prijatelje i, naravno, knjige.

Nema komentara :

Objavi komentar