Kolumne

nedjelja, 2. srpnja 2017.

Wisława Szymborska | Kraj i početak


Poslije svakog rata
netko mora pospremi.
Kakav takav red
neće se uspostaviti sam.

Netko mora odgurnuti ruševine
na rub ceste,
da bi mogla proći
vozila puna leševa.

Netko mora utonuti
u žabokrečinu i pepeo,
federe kanabea,
krhotine stakla
i krvave krpe.

Netko mora dovući gredu
za podupiranje zida,
neko zastakliti prozor
i postaviti vrata na šarke.

To nije fotogenično
i zahtjeva godine i godine.
Sve kamere već su otišle
na druga ratišta.

Mostove i stanice
treba obnoviti.
Rukavi će biti u dronjcima
od zasukivanja.

Netko s metlom u ruci
još se sjeća kako je bilo.
Netko sluša
klimajući neotkinutom glavom.
Ali u njihovoj blizini već će
se početi vrzmati neki
kojima će to biti dosadno.

Netko će još vremenom
ispod žbuna iskopati
argumente nagrižene hrđom
i prenijeti na gomilu otpadaka.

Oni što su znali
o čemu se ovdje radilo,
moraju ustupiti mjesto onima
što znaju malo.
I manje od malo.
Odnosno, isto što i ništa.

U travi, koja je nadrasla
uzroke i posljedice,
netko mora ležati
s klasom u zubima
i zijevati u oblake.

Nema komentara :

Objavi komentar